Bršljan, otrovan ili ljekovit?
Stari Grci su bršljan posvetili bogu vina i veselja Dioniziju. Prema jednoj legendi njega su oteli mornari dok je bio dječak nadajući se prodati ga za roba u Egiptu. Spriječio ih je zaplevši njihov brod u bršljan i lozu.
Druga legenda kazuje kako je jedna nimfa plesala pred Dionizijem do iznemoglosti pa ju je on iz sažaljenja pretvorio u bršljan. Stari Rimljani jako su cijenili bršljan, a njihov bog vina i veselja imena Bahus, kao i Dionizije, sa sobom je nosio bršljan koji je obojici zapravo služio kao sredstvo za triježnjenje. Stari Rimljani bi njime omatali stupove zgrada u kojima se prodavalo vino.
Bršljan, lat. Hederahelix, je zimzelena penjačica koja se prostire i po trideset do pedeset metara po podlozi. Podloga na koju se pričvršćuje zračnim korijenčićima je u većini slučajeva vertikalna, a rijetko se stere po tlu. Lišće je nasuprotno, tamno zeleno, svjetlo zelenog naličja, na opip voštano i glatko, dužine od 50 do 100 mm, s peteljkama dužine od 15 do 20 mm.
Mlado lišće ima po tri ili pet lapova i obraslo je dlačicama. Lapovi nestaju kada lišće sazrije pa ono biva srcoliko ili u obliku romba.
Cvjetovi dolaze u pojedinačnim glavicama, promjera od tri do pet cm, žutozelene su boje i bogati nektarom. Plodovi su ljubičastocrne bobice promjera od šest do osam mm koje sadrže od jedne do pet sjemenki. Javljaju se godinu dana nakon cvatnje u ožujku i travnju.
Vrijeme cvatnje je od kolovoza do listopada, ali cvat može početi i ranije, odnosno završiti kasnije.
Prirodno je jako raširen po čitavoj Evropi i po zapadnoj Aziji. U prirodi pronalazi drveće koje koristi kao podlogu na koju čvrsto prijanja i raste uvis u potrazi za svjetlom.
U naseljenim područjima koristi umjetne vertikale kao što su zidovi ili stupovi.
foto pixabay.com
