U današnjem članku prenosimo vam riječi svetog Ignatija, koji nas uči kako da se zaštitimo od kletvi i duhovnih udara te kako da očistimo svoj život od negativnih utjecaja.
- Svima nam je poznato da je najveća zaštita vjera u Boga i iskrena molitva, a kroz ovaj tekst detaljnije ćemo razmotriti kako te dvije duhovne sile mogu otkloniti negativne utjecaje sa nas.
U mnogim situacijama u životu, naročito kada se suočavamo s nizom problema, osjećamo se kao da smo „prokleti“. Ova izreka često odražava osjećaj nemoći pred nevoljama i preprekama koje nas prate. Međutim, pravoslavno predanje uči da postoji drugačiji put – put smirenja, koji nije bijeg od problema, niti pasivnost, već duhovna budnost i stabilnost. Smirenje je stanje srca u kojem se predajemo Božijoj volji, sagledavamo sebe i okolnosti, te ne jurimo da se dokazujemo ni pred drugima. Smiren čovjek zna da prava snaga leži u Bogu, a ne u ljudskoj samovolji.
Zašto je smirenost ključ? Sveti oci nas uče da smirenje razara gordost, koja je korijen mnogih grijehova. Kad je srce smireno, čovjek ne reagira na uvrede, ne troši energiju na tuđa mišljenja i ne upušta se u sukobe. Takav čovjek razumije da mu niko ne može nauditi ako to nije po Božijem promislu. U tom stanju smirenosti, kletva i zlo nemaju snage. Smirenje nije slabost; to je vještina ovladavanja sobom, svojim strastima i egom. Kroz smirenost, sukobi prestaju, uvrede gube snagu, a rasprave se stišavaju.
- Biblija jasno usmjerava kako se štititi od kletvi i duhovnih udara. Zaštita ne dolazi kroz „protivudar“, već kroz život u Božijoj milosti i duhovnoj disciplini. Najjači štit protiv zla je živa vjera, molitva, pokajanje, blagosiljanje onih koji nas vrijeđaju i život u Hristu. U tom okruženju, kletve nemaju prostora da se prihvate jer srce postaje natopljeno blagodaću.
Prvi putokaz u zaštiti od kletvi je vjera i pouzdanje u Boga. Psalmista kaže: „Ko se u Gospoda uzda, on je kao gora Sion, ne pokoleba se doveka.“ Vjerujući da Bog upravlja svime, čovjek shvata da nijedna kletva nema vlast nad njim, osim ako to Bog ne dopusti. Takva vjera ne negira bol ni iskušenja, ali im oduzima moć da nas slome.
Drugi put u borbi protiv kletvi je molitva. Gospod nas uči u molitvi „Oče naš“: „Izbavi nas od zla“. Redovno obraćanje Bogu, bilo kroz psalme ili lične riječi molitve, gradi duhovni štit i vraća srce u mir. Molitva nas ne hrani strahom, već nadom, i tamo gdje je nada, strah se topi.
Treći korak u duhovnoj zaštiti je blagosiljanje umjesto proklinjanja. Apostol Pavle nas uči: „Blagosiljajte one koji vas progone; blagosiljajte, a ne kunite“. Blagosiljajući, ne vraćamo zlo zlom, već razoružavamo negativnost svjetlom. To nije slabost, već duhovna hrabrost – izabrati dobro, čak i kada je lakše uzvratiti zlom.
- Četvrti temelj duhovne zaštite je pokajanje i ispovijest. Ako su nas zlo i grijeh vezali, iskreno pokajanje uklanja teret i otvara vrata milosti. Pokajanje nije samo žaljenje, već preumljenje – promjena smjera ka dobru. Kroz pokajanje, otvaramo srce za Božiju ljubav i milost, čime se oslobađamo od negativnih utjecaja.
Peti stub je učešće u svetim tajnama i liturgijskom životu. Liturgija, pričešće, i susret s Bogom u Crkvi jačaju našu unutrašnju odbranu. Tajne Crkve nisu magijski čini, već susreti ljubavi s Bogom. Kada se sjedinjavamo sa Hristom, kletve i zloba nemaju gdje da se uhvate.
Šesti put je život u miru i ljubavi. „Savršena ljubav izgoni strah napolje“. Srce koje teži miru, praštanju i saosjećanju postaje loše tlo za mržnju i zlobu. Ljubav razoružava, čineći nas i druge nesposobnima za zlu volju. Birajući blagost i dobrotu, mi se oslobađamo negativnih energija.
- Kroz sve ove korake, smirenje postaje ključna vrlina. Nije to dekorativna vrlina, već strategija duhovnog preživljavanja. Smiren čovjek vidi da neke borbe ne treba voditi spolja, nego unutra. Pobjede se ne mjere aplauzima, već mirom savjesti. Kada nas nazivaju „prokletim“ jer nas prate nevolje, ne trebamo tražiti „protu-kletvu“, nego svjetlost. Učvrstimo vjeru, njegujmo molitvu, blagosiljajmo, koristimo svete tajne Crkve, tražimo mir i čuvajmo ljubav. Tada će i nevolje postati naši učitelji, a ne naši tirani.
Na kraju, smirenje ne briše križ, ali ga čini lakšim za nošenje. U tom smirenju, staju naša nemoć i Božija snaga, naša suza i Božija utjeha. U tom miru prestajemo da pitamo „ko me je prokleo?“ i počinjemo da živimo život u Hristu, gdje je svaka riječ zla nemoćna pred milostima koje preobražavaju sve.
