Svima nam je poznato da je sve veći broj ljudi obolilo od štitnjače. Kod ovog stanja, dolazi do situacije u kojoj imunološki sistem greškom napada vlastito tkivo, konkretno stanice štitnjače. Ovaj mehanizam je poznat kao pogrešan identitet, a gluten se sve češće navodi kao jedan od mogućih okidača takve reakcije.
- Štitnjača, smještena u vratu, ima ključnu ulogu u regulaciji mnogih tjelesnih funkcija. Hormoni koje ona proizvodi djeluju kao glasnici koji prenose uputstva stanicama širom tijela. Da bi ti hormoni djelovali, moraju se vezati za odgovarajuće receptore koji se nalaze na membranama stanica. Svaka ćelija u ljudskom organizmu posjeduje receptore samo za dvije supstance: hormone štitnjače i vitamin D. Ovo jasno ukazuje na centralnu ulogu štitnjače u očuvanju opšteg zdravlja.
Kada funkcija štitnjače oslabi, cijeli organizam pati. Oslabljena aktivnost ovih hormona dovodi do usporavanja metabolizma, poremećaja u radu mozga, srca, probavnog sistema i reproduktivnih organa. Trenutne statistike pokazuju da preko 250 miliona ljudi širom svijeta pati od hipotireoze, stanja u kojem je nivo hormona štitnjače nizak. Posebno su pogođene žene, od kojih će jedna od osam u nekom trenutku života imati problema sa štitnjačom.
- Povezanost između glutena i autoimunih bolesti štitnjače, poput Hashimotovog tiroiditisa, izaziva sve veće interesovanje. Gluten, koji se nalazi u pšenici i srodnim žitaricama, može kod određenih ljudi izazvati reakciju imunog sistema koja ne ostaje ograničena samo na probavni trakt. Kada gluten prodre kroz oštećenu crijevnu barijeru i uđe u krvotok, organizam ga može prepoznati kao strano tijelo, stvarajući protutijela. Nažalost, zbog sličnosti između strukture glutena i tkiva štitnjače, ta ista protutijela mogu greškom napadati štitnu žlijezdu, što izaziva upalu i postepeno uništavanje njenih ćelija.
Mnogi ljudi nisu svjesni da imaju intoleranciju na gluten, jer simptomi mogu biti prikriveni i različiti. Najpoznatiji oblik je celijakija, ali čak i osobe koje nemaju ovu dijagnozu mogu razviti necelijakijsku osjetljivost na gluten. Statistike govore da oko 5% svjetske populacije ima određeni oblik intolerancije na gluten. Ipak, većina njih se ne pridržava dugoročne bezglutenske dijete, često zato što nisu sigurni da je gluten izvor problema. Naučna istraživanja ukazuju da je za značajno poboljšanje potrebno više mjeseci striktne dijete, jer organizmu treba vremena da ukloni upalne procese izazvane prisustvom ovog proteina.
- Simptomi koji mogu ukazivati na negativan utjecaj glutena na tijelo su brojni. Među najčešćima su probavne smetnje, kao što su nadutost, gasovi, proljev ili zatvor. Hronični umor, posebno osjećaj iscrpljenosti nakon obroka koji sadrži gluten, često ostaje nezapažen kao potencijalni signal. Tu su i kožni problemi, poput keratoze pilaris – sitnih hrapavih tačkica na nadlakticama. Osobe s dijagnozama poput lupusa, psorijaze, ulceroznog kolitisa, reumatoidnog artritisa ili multipla skleroze mogu imati koristi od eliminacije glutena iz ishrane, upravo zbog njegove moguće uloge u okidanju autoimunih reakcija.
Osim toga, neurološki simptomi poput vrtoglavice, gubitka ravnoteže i glavobolja, kao i hormonalni disbalans i problemi sa plodnošću, mogu imati korijen u imunološkoj reakciji na gluten. Nije rijetko da se kod osoba sa osjetljivošću na gluten dijagnosticiraju sindrom hroničnog umora ili fibromijalgija, stanja praćena dugotrajnim bolovima i iscrpljenošću. Takođe, prisutna može biti i bol u zglobovima – koljenima, kukovima, prstima – koja ne reagira dobro na klasičnu terapiju.
- Emocionalne tegobe kao što su anksioznost, depresija i nagle promjene raspoloženja često prate fizičke simptome, ali se rijetko povezuju s ishranom. Ipak, postoji sve više dokaza da je gluten povezan s neuroinflamacijom, koja utiče na mentalno zdravlje.Važno je znati da uklanjanje glutena iz ishrane ne daje trenutno olakšanje, već zahtijeva strpljenje, dosljednost i informisanost. Ako postoji sumnja na autoimunu bolest štitnjače ili opšti disbalans hormona, preporučuje se testiranje na osjetljivost na gluten, praćenje nivoa antitijela i konsultacije s nutricionistom i endokrinologom.
