ZAŠTO NEKA DJECA KASNIJE PROGOVORE?!

Kada dijete počne eksperimentirati svojim glasom, kada uvidi da je to vrsta njegove moći, razvoj govora teče ubrzano.

 Negdje oko navršene prve godine očekivat ćete da vaše dijete koliko-toliko progovori. Ponekad, kad se to ne dogodi, ili se dogodi, ali ne u očekivanoj mjeri, roditelji pomisle da nešto nije u redu sa djetetovim sluhom.

Ali, ukoliko dijete reagira na zvuke, ako ste sigurni da vas čuje kad ga zovete iz druge sobe, ako se trgne na uličnu buku, zvono telefona… i posebno, ako ste sigurni da razumije ono što mu govorite (a dijete sa navršenom prvom godinom razumije mnogo) – nema bojazni da mu je sluh oštećen.

Najčešći odgovor na pitanje zašto neka djeca kasnije progovore (tačnije bi bilo reći da se kasnije počnu služiti riječima) sličan je odgovoru na pitanje zašto neka djeca kasnije prohodaju, kasnije se naviknu na nošu, kasnije…

Dijete prati svoj unutrašnji ritam razvoja. Kad mu dođe vrijeme, počet će ubrzano razvijati svoju aktivnost i stići će drugu djecu.

Bitni faktori za razvoj djetetovog govora su; koliko se vremena provodi sa djetetom i koliko se s njim aktivno radi.

Djeca koja malo govore, ili ne govore nimalo, obično su veoma uspješna u neverbalnom komuniciranju sa roditeljima. Ona izgledaju kao da su tako dobro savladala vještinu neverbalnog komuniciranja da im riječi nisu ni potrebne.

Pokazuju prstom gore i to je univerzalni znak za sve što se nalazi gore (od onoga “pokaži gdje je mjesec”, pa do djetetove želje: “podigni me”). Prstom pokazana flašica sa mlijekom ili sokom jasna je poruka: “dodaj mi to”.

Ta djeca glas ponekad koriste ne za riječ već za mumljanje ili više ili manje uspješno pjevušenje pjesmice na primjer crtanog filma koji žele da im pustite na videu.

 

Izvor: bebeimame.ba/ekskluziva.ba