ZIJEVATE LI, KADA VIDITE NEKOGA DA JE UPRAVO ZJEVNUO?

Budite iskreni i recite: Da li ste zjevnuli, kada ste pogledati naslovnu fotografiju? Sigurno vam se više puta desilo da ukoliko gledate nekoga u trenutku kada zijeva, ista reakcija javlja se i kod vas o roku od par sekundi, gotovo automatski, bez vaše dozvole za datu radnju. Ili ukoliko gledate televiziju, a akteri filma ili emisije koju gledate su nasmiješeni, možete…

Budite iskreni i recite: Da li ste zjevnuli, kada ste pogledati naslovnu fotografiju?

Sigurno vam se više puta desilo da ukoliko gledate nekoga u trenutku kada zijeva, ista reakcija javlja se i kod vas o roku od par sekundi, gotovo automatski, bez vaše dozvole za datu radnju. Ili ukoliko gledate televiziju, a akteri filma ili emisije koju gledate su nasmiješeni, možete primjetiti da su se i vaše usne, bez vaše kontrole razvukle u smiješak. Sigurno je i da ste se barem jednom, ako ne više puta, zapitali zašto se to dešava ili još preciznije kako se to dešava?

Konačno postoji valjano naučno obrazloženje pomenutog fenomena, a odgovor je zrcalni/ogledalo neuroni (eng. Mirror neurons). Sada vam nije mnogo jasnije, ali evo o čemu se radi….

Zrcalni neuroni su nervne stanice koje u mozgu prilikom promatranja neke aktivnosti izazivaju iste potencijale kao da osoba zaista provodi tu aktivnost.
Zrcalne neurone otkrili su 90-tih godina Vittorio Gallese i Giacomo Rizzolatti provodeći niz ekperimenata sa majmunima na Odsjeku za neuroznanost Univerziteta u Parmi.
Neurolog Vittorio Gallese želio je ispitati šta se događa u mozgu majmuna kada životinja uzima da jede kikiriki. Kada majmun približi hranu ustima, u mozgu se aktiviraju određeni neuroni. Naučnici su, međutim, utvrdili da se ti isti neuroni aktiviraju i u trenutku dok majmun posmatra nekog drugog (majmuna ili čovjeka) da približava hranu ustima, čak i ako sam subjekt (majmun) u tom trenutku ne radi ništa. Već je bilo poznato da se ti neuroni aktiviraju kada sami vršimo radnju, ali iznenađujuće otkriće je bilo da se oni aktiviraju i pri posmatranju drugih kako vrše istu radnju.

To je vodilo otkriću da jedna grupa ćelija u mozgu (zrcalni neuroni) biva aktivirana posmatranjem akcije na isti način kao kada organizam sam izvodi tu akciju.
Kasnije je dokazano da su zrcalni neuroni kod ljudi još složeniji, fleksibilniji i razvijeniji, čime se može objasniti napredovanje socijalnih sposobnosti. Time je započeto niz istraživanja s različitim hipotezama, koje su se svodile na pretpostavku da se u aktivnosti zrcalnih neurona može naći objašnjenje empatije, razumijevanja drugih, socijalnog ponašanja…

Ranije je bilo teško ispitati i naći zrcalne neurone, ali noviji oblici istraživanja (PET; MRI) slikovito pokazuju aktivnost cijelih područja u mozgu. Savremene tehnologije koje omogućavaju detaljnije posmatranje mozga, su otkrile da ovi neuroni nisu grupisani u jednom dijelu mozga, već da se čitava mreža njih aktivira u njegovim različitim dijelovima. To je bila još jedna potvrda da se radi o veoma složenom mehanizmu koji daleko prevazilazi početne pretpostavke.

Kod ljudi su zrcalni neuroni nađeni, između ostalog, u Broccinom području koje se nalazi u lijevoj moždanoj hemisferi, a to je područje odgovorno za govor i preradu jezičkih informacija, odale je potekla hipoteza da se to područje prvo razvilo za komunikaciju gestama tj. neverbalnu komunikaciju, a tek zatim govor.

Odavno je poznato da prije nego što razvijemo sposobnost jezične prorade informacija/govora, neverbalna komunikacija ostavlja dubok utisak na naš razvoj ličnosti. Djeca uče po modelu, promatrajući druge, a zrcalni neuroni su možda ključ objašnjenja kako se to događa na neurološkoj razini.
Razvojne studije ponašanja pokazale su da su geste vrlo usko povezane sa govornim izražavanjem, gestikuliramo i kada telefoniramo, gestikuliraju i slijepi… Ispitivanje ljudi također je pokazalo da se aktivnošću zrcalnih neurona ono što gledamo i „dešava“ i to na osnovi aktivacije pojedinih moždanih centara. Dakle, ne samo da „gledamo“, već imamo kompletan doživljaj, jer mozak transformira ono što vidimo u ono što bismo i mi osjetili u istoj situaciji.

„Simpatija i saosjećanje, učenje po modelu i svi oblici ljudske komunikacije mogli bi potjecati od aktivnosti zrcalnih neurona“ (Gallese i Rizzolatti, 2001). U početku se polazilo od predpostavke da aktivnost zrcalnih neurona potiču samo pokreti, no pokazalo se da se te „imitirajuće ćelije“ aktiviraju i pri promatranju dodira ili emocionalnih izraza. Razlika između onoga što se događa npr. promatranja filma i realnog događanja je samo pitanje kvantiteta… Kod gledanja se aktivira određen broj zrcalnih neurona u odgovarajućim dijelovima mozga, dok se kod stvarnosti dešava još i aktivacija brojnih drugih stanica (kože….).

Aktivnost zrcalnih neurona snimljena je i u mozgu beba koje posmatraju određene radnje, iako one za to fizički uopće nisu sposobne (pretpostavlja se da se na taj način u mozgu stvaraju određene sheme koje su osnova kasnijeg učenja).
Iako aktivnošću zrcalnih neurona dolazi i do određenih tjelesnih reakcija (npr. tjelesno usaglašavanje kod napora), izgleda da ipak postoji određena „kočnica“ koja, npr., sprječava da padnemo ako vidimo nekoga kako pada.

Smatra se da su zrcalni neuroni odgovorni i za empatiju (suosjećanje), a više nezavisnih studija je potvrdilo da posmatranje emocija drugog čoveka aktivira iste dijelove mozga kao kada emociju doživljavamo sami (gađenje, sreća, bol…). Zanimljiv je i nalaz da se zrcalni neuroni intenzivnije aktiviraju kod žena, što je u skladu sa nalazima nekih starijih studija koje pokazuju da žene imaju izraženije empatijske sposobnosti. Autori zaslužni za otkiće zrcalnih neurona smatraju da su oni imali važnu evolutivnu funkciju jer su omogućili bolje razumijevanje: “Ako hoćemo da preživimo, moramo razumjeti akcije drugih. Bez njihovog razumijevanja, društvena organizacija nije moguća… “

Najnovije hipoteze dovode u vezu zrcalne neurone sa autizmom (pervazivni razvojni poremećaj), gdje se predpostavlja da su ovi neuroni, odnosno njihov nedostatak, odgovorni za ovaj poremećaj. Međutim, te hipoteze se još uvijek provjeravaju, jer nisu naučno dokazane.

Zanimljiv podatak za kraj, je da trening profesionalnih sportista, koji se bave umjetničkim klizanjem na ledu, sadržava posmatranje izvođenja komplikovanih koreografija klizanja. Naime poznate su, perfektene piruete na ledu koje izvode klizači. Vjeruje se da pomoć u treningu može biti posmatranje izvođenja tih pirueta prije samostalnog izvođenja. Još jedan dokaz u korist zrcalnih neurona, koji se aktiviraju u trenutku posmatranja piruete, a koji se također aktiviraju pri samostalnom izbođenju piruete i pomažu da ona dobije svoj perfektni oblik.

Zijeva li vam se? 

Autor: mr. psih. Inela Kaknjo

izvor: divithana.com