U današnjem članku vam donosimo nekoliko zanimljivosti na temu složenog odnosa između majke i sina, odnosa koji se često doživljava kao svetinja, ali u stvarnosti zna biti pun skrivenih emocija, potisnutih konflikata i nesvjesnog bola.
- Psihološka analiza Sigmunda Frojda nudi duboko razumijevanje tjelesnih i emotivnih mehanizama koji stoje iza sinovljevog odnosa prema majci, čak i kada taj odnos izgleda pun nerazumijevanja ili nedostatka poštovanja. Frojd je vjerovao da sve što nas boli u sadašnjosti ima svoje korijene u prošlosti, pa i ono što nam se čini kao puko zanemarivanje često je zapravo posljedica unutrašnjih borbi koje sin ni sam nije svjestan.
Jedan od ključnih razloga zašto sin nekada ne pokazuje poštovanje prema majci jeste nesvjesna težnja ka oslobađanju. Frojd je smatrao da se u procesu odrastanja sin bori između dvije želje — da zadrži majku kao sigurnu luku i da se istovremeno otme njenom utjecaju kako bi izgradio vlastiti identitet. Takvo ponašanje, iako naizgled hladno ili grubo, često nije znak nedostatka ljubavi, nego pokušaj da se izbori za vlastitu slobodu. Rečenice poput: “Moraš me pustiti” ili ignorisanje majčinih riječi, zapravo kriju duboku potrebu da sin dokaže da više nije dijete koje ovisi o majci. Ovdje je važno da majka pokaže spremnost da pusti, ali i da ostane prisutna. Pružiti slobodu, ali ostati oslonac – to je izazov koji nosi najviše snage.
- Nekada je uzrok i nerazriješen Edipov konflikt, kako ga je Frojd nazvao. U ranom djetinjstvu sin doživljava emocionalnu privrženost majci i rivalstvo s ocem. Ako taj odnos nikada nije izazivao otvoreni dijalog niti emocionalnu jasnoću, sin može u odrasloj dobi nositi nevidljiv teret potisnutih osjećanja. On možda ni ne zna da u majci vidi osobu koju je nekada “volio previše”, a danas nesvjesno kažnjava zbog te zavisnosti. Ovakvi sinovi mogu djelovati distancirano, ali unutar njih često postoji bol zbog osjećaja da nikada nisu bili viđeni ili prihvaćeni onako kako su željeli.
U nekim situacijama, sin, suočen s vlastitim neuspjesima, može nesvjesno prebaciti krivicu na majku, što Frojd opisuje kao projekciju. Ako se sin osjeća nemoćno ili razočarano u vlastiti život, može se dogoditi da majku vidi kao simbol svega što nije ostvario: “Da si me drugačije vaspitala, bio bih drugačiji.” Ona postaje meta, ne zato što je pogriješila, nego zato što je najbliža. Ovakve situacije zahtijevaju veliku emocionalnu zrelost i spremnost majke da sluša, ali i da postavi granice: “Razumijem tvoju bol, ali nisam izvor svih tvojih problema.”
- Slične emocionalne obrasce potvrđuju i riječi psihologa Radovana Jovića, koji je za “Politiku” istakao da sinovi koji nisu imali priliku da slobodno izraze emocije ili čuju razumijevanje u djetinjstvu, kasnije u životu često razvijaju hladan ili ciničan odnos prema majkama. On kaže da je ovaj odnos emocionalno “zaleđena rijeka”: na površini mirna, ali ispod nje teku snažni vrtlozi potisnutih osjećanja.
Kada majka uoči da sin prema njoj pokazuje neprijateljstvo ili potcjenjivanje, to može biti i rezultat naučenog obrasca nepoštovanja. Ukoliko je u djetinjstvu gledao kako otac, djed ili drugi modeli ponašanja govore s prezirom prema ženama, sin može internalizirati taj stav kao “normalan”. O tome je pisao i Banović Branko u listu “Vreme”, navodeći da porodica često nesvjesno učestvuje u kreiranju muških uzora koji potiskuju poštovanje kao vrijednost. Takav sin možda ni ne shvata da čini isto što je naučio, ali izostanak svjesnosti ne briše bol koju nanosi.
Ponekad je odnos obilježen i potisnutom emocionalnom boli iz detinjstva. Frojd je vjerovao da rana iskustva ostavljaju neizbrisive tragove u nesvjesnom, i dok god sin ne osjeti da može sigurno govoriti o tome što ga boli, takav odnos neće moći sazreti. Majka u tim trenucima može pružiti ključ razumijevanja tako što otvara vrata dijalogu koji ne osuđuje nego sluša. “Želim da čujem kako si se osjećao – i kada nisi bio u pravu.” Takve riječi mogu biti iscjeljujuće.
- Nakon svega, treba se prisjetiti i Frojdove opaske da mnogi muškarci izbjegavaju pokazati nježnost majci jer se boje da će ih to učiniti ranjivim. U kulturi u kojoj se ranjivost često poistovjećuje sa slabošću, sin možda ni ne zna kako da pokaže emociju, a onaj koji šuti ponekad najviše vrišti iznutra.
Kao što ističe i portal “B92” u svojoj analizi odnosa majki i odraslih sinova, najvažnije je da majka ne prestane biti ono što sin u najdubljem sloju i dalje traži – sigurno mjesto, ali ne i zatvor. Odnos majke i sina nije linearna priča. To je odnos pun krivih skretanja, emocija, povrataka i odvajanja, ali u svojoj suštini – i dalje traje. On se obnavlja svaki put kada majka odluči razumjeti, a sin pristane vjerovati da je poštovanje moguće, čak i kada riječi zakažu.
Na kraju, možda je Frojdova najveća poruka bila da majka prestane postavljati pitanje: “Zašto me sin ne poštuje?” i počne postavljati pitanje: “Koji dio mene još može biti njegovo sigurno mjesto, iako me trenutno odbacuje?” Upravo u toj tihoj, hrabroj misaonosti krije se snaga majčinog srca koje nikada ne prestaje voljeti, jer u ljubavi – kao i u nesvjesnom – ništa ne umire, već se samo čeka da bude prepoznato.
