Svima je poznato da nam stiže veliki praznik Vaskrs koji sa velikim isčekivanjem dočekuje svaki pravoslavac.Kao što je svima poznato danas je velika srijeda i evo šta bi svka žena trebala da uradi ukoliko žeki da je prati blagostanje…
Velika sreda, koja se danas obeležava među pravoslavnim vernicima, zauzima posebno mesto u okviru Stradalne nedelje, perioda kada se crkva i vernici prisjećaju poslednjih dana života Isusa Hrista. Ovaj dan, duboko ukorenjen u hrišćanskoj tradiciji, nosi i snažnu simboliku – ne samo u verskom smislu, već i kroz brojne narodne običaje koji se i danas poštuju širom srpskih krajeva.
- Na ovaj dan, prema Biblijskom predanju, donesena je odluka o raspeću Isusa Hrista, što će se, kako se veruje, dogoditi dva dana kasnije – na Veliki petak. Takođe, Velika sreda je dan kada se Crkva molitveno podseća na ženu koja je u Vitiniji pomazala Hrista mirom, iskazujući mu poštovanje i veru, ali se istovremeno sećanje odnosi i na Judino izdajstvo, jedan od najmračnijih trenutaka Novog zaveta.
U liturgijskom smislu, na Veliku sredu prestaje da se služi Pređeosvećena liturgija, a takođe se više ne čita ni molitva Svetog Jefrema Sirina, koja je karakteristična za dane posta i pokajanja. U crkvama se, međutim, tog dana često vrši Sveta tajna jeleosvećenja – obred pomazivanja osvećenim uljem, za koji se veruje da donosi duhovno i telesno isceljenje. Vernici dolaze u hramove kako bi im sveštenici pomazali čelo i ruke, verujući u snagu Božije milosti.
- Stari narodni običaji koji se poštuju na Veliku sredu
U tradiciji srpskog naroda, Velika sreda je dan kada se strogo posti na vodi – bez ulja i vina, uz molitvu, smirenje i tišinu. Ovo je dan kada se, iako se može raditi, izbegavaju svi vidovi veselja – nema muzike, nema pesme, nema proslava.
U nekim krajevima, naročito među starijim domaćicama, postojalo je vjerovanje da žene ne treba da uzimaju iglu i konac na ovaj dan. Smatralo se da bi svaki ručni rad mogao doneti nesreću ili biti prepreka blagodeti prazničnih dana koji dolaze.
Stoka se na ovaj dan dobro hranila i obezbeđivala, jer se u narednim danima domaćinstvo trebalo usmeriti na duhovnu pripremu za Vaskrs. Briga o životinjama bila je i praktična i simbolična – čin poštovanja i zahvalnosti.
- U Negotinskoj krajini, poznata je praksa čupanja biljke burijan, za koju se verovalo da ima magijsku moć – prvenstveno u zaštiti doma i porodice od veštica i zlih duhova. Ova biljka se nije koristila samo za magijsku zaštitu, već je imala i svoje mesto u narodnoj medicini, najčešće kao melem ili sredstvo protiv grčeva i bolova.
Zanimljivo je i to da su se ponegde, iako se Uskrs obično vezuje za Veliki petak, već na Veliku sredu farbala uskršnja jaja. U kućama koje su bile u žalosti, jaja su se bojila u crno – u narodu poznata kao “kaluđeri”. Ovaj običaj ima i simbolično značenje – izražava tužnu, ali dostojanstvenu pripremu za praznik, u duhu sjećanja na stradanje i vaskrsenje.
- Poruka i značaj današnje Velike srede
Velika sreda nas poziva da zastanemo i preispitamo – šta uistinu znači vjera, pokajanje i tišina pred Svetom Tajnom Vaskrsenja? U danima kada se svet ubrzano kreće, ova srijeda podsjeća da prava snaga dolazi iz unutrašnjeg mira, iz spremnosti da priznamo svoje greške, ali i iz sposobnosti da oprostimo, kao što je to učinio Onaj koji je raspet radi nas.
Za pravoslavne vjernike, danas nije dan za riječi, već za molitve, pokajanje i smirenost. A za svakoga od nas, bez obzira na vjeru, Velika sreda može biti podsjetnik da tišina srca često kaže više nego glasno slavlje, i da su porodica, poštovanje i čisto srce najvažniji darovi koje možemo ponijeti u praznične dane.
