Sviam nam je poznat Milan Štrkljić popularni glemac sa velikom i uspiješnom, glumačkom karijerom. Svi poznajemo njegovu kćer Iva Štrljić, takođe glumica,koja krenula je putem umjetnosti bez da se oslanjala na očev ugled. Iako su oboje gradili karijere u istom svijetu, njihov odnos je uvijek bio diskretan i pažljivo odvojen od profesionalne saradnje.
- Priče o poznatim ličnostima često otkrivaju mnogo više od samih profesionalnih uspjeha. U slučaju Milana Štrljića, istaknutog glumca sa prostora bivše Jugoslavije, iza kulisa glumačke karijere krije se život ispunjen dubokim odlukama, emocionalnim izazovima i ličnim preispitivanjima. Njegova javna ličnost decenijama je bila sinonim za ozbiljnost i profesionalizam, ali tek nedavno je odlučio da bez ustručavanja govori o najintimnijim aspektima svog života – posebno o odnosu sa ćerkom. Ta distanca nije bila plod neslaganja, već rezultat želje da se svako od njih razvije samostalno i autentično. Milan je uvijek izbjegavao medijsko eksponiranje koje nije imalo veze sa njegovim glumačkim radom. Privatnost mu je bila sveta.
U jednoj od rijetkih prilika kada je progovorio o privatnim temama, Milan se osvrnuo na vrijeme koje je u velikoj mjeri oblikovalo njegov odnos sa djecom. Devedesete godine, obilježene političkim i društvenim previranjima, bile su posebno teške. U tom periodu, donio je jednu od svojih najtežih odluka – da se preseli iz Beograda u Hrvatsku. Taj korak nije bio samo profesionalan, već i duboko ličan. Iza sebe je ostavio ne samo grad, već i svakodnevni kontakt sa porodicom. Bio je razveden, a njegova djeca, sin Luka i ćerka Iva, ostali su sa majkom.Fizička udaljenost između njega i Ive, koja je tada bila djevojčica u formativnim godinama, ostavila je neizbrisiv trag. Iako priznaje da nije bio prisutan onako kako je želio, uvijek je, kako kaže, bio uz njih u mislima. Ta tiha, ali stalna podrška, bila je sve što je u tom trenutku mogao pružiti. Život ga je odveo u jednom pravcu, ali emocije i briga za djecu nikada nisu izblijedjele.
- Milan ne negira da je ta distanca ostavila posljedice. Međutim, s ponosom ističe da je Iva uprkos svemu izrasla u snažnu, samostalnu i izuzetno talentovanu osobu. Nije želio da bude njen mentor niti da joj kroji profesionalni put – smatrao je da je najbolje da ona sama pronađe svoj izraz. Danas vjeruje da je to bila ispravna odluka, jer je Iva izgradila karijeru isključivo zahvaljujući vlastitom radu, posvećenosti i sposobnostima.Zanimljivo je da nikada nisu radili zajedno na nekom projektu. To nije slučajnost – to je svjestan izbor. Milan je osjećao da bi zajednički angažman mogao unijeti dodatni pritisak u njihov odnos, pa su se oboje složili da je bolje da ostanu profesionalno odvojeni. Uprkos tome, između njih postoji duboko međusobno poštovanje. On prati njen rad s ponosom, a ona o njemu govori sa zahvalnošću i razumijevanjem.
Iva nikada nije skrivala koliko joj otac znači – ne samo kao glumac, već i kao čovjek koji je prošao kroz mnoge životne bitke sa dostojanstvom. Iako nisu svakodnevno u kontaktu, njihova veza postoji na emotivnom i duhovnom nivou, tiha ali postojana, i ukorijenjena u uzajamnoj ljubavi. Njihova priča nije ona klasična o bliskosti kroz zajednički rad, već o povezanosti koja preživljava unatoč vremenu, razdaljini i tišini.Na kraju, Milanova priča govori o životu u kojem su izbori često teški, ali nužni. Odlazak, razdvojenost i lične žrtve nisu umanjili ljubav koju osjeća prema djeci, već su je, možda, učinili dubljom i iskrenijom. Njegovo priznanje da nije bio savršen otac nije izraz slabosti, već dokaz snage i odgovornosti da se suoči s posljedicama svojih odluka.
- U jednom tihom balansu između distance i bliskosti, Milan i Iva su pronašli svoj način da budu prisutni jedno drugom – ne kroz svakodnevne riječi, već kroz međusobno razumijevanje, podršku i tihu, ali snažnu povezanost. U vremenu kada su mnogi porodični odnosi zasnovani na spektaklu i površnosti, njihova priča podsjeća da prava veza ne zavisi od učestalosti, već od kvaliteta i dubine onoga što se dijeli.
