Marinko Rokvić ostavio je neizbrisiv trag na muzičkoj sceni Balkana a njegova životna priča dirnula je srca mnogih. Bio je prepoznatljiv po emocionalnim baladama, snažnom glasu i karizmi koja je trajala više od četrdeset godina.
- Njegov glas i pjesme su mnogima bili saputnici kroz različite faze života, ali i sam Marinko nosio je svoju unutrašnju priču – tihu, ali duboku, protkanu porodičnim vrijednostima, ljubavlju i borbom.Rođen je 27. januara 1954. godine u Bosanskom Petrovcu, a odrastao je u selu Kolunić. Poticao je iz skromne porodice poljoprivrednika. Još kao dijete pokazivao je veliku ljubav prema muzici, a harmonika mu je bila prvi instrument. Njegov talent brzo je primijećen, pa je u ranim godinama života odlučio da se preseli u Beograd, gdje je upisao Elektrotehničku školu. Tu se pridružio kulturno-umjetničkom društvu koje mu je omogućilo da dodatno razvije svoj muzički izraz.
Svoj prvi muzički trag ostavio je 1974. godine kada je snimio prvu ploču, ali je široku popularnost stekao 1977. godine nastupom na prestižnom festivalu narodne muzike u Ilidži. Njegov prvi album “Ruža” objavljen je 1981. godine, a samo dvije godine kasnije, pjesma “Da volim drugu ne mogu” postala je ogroman hit koji se prodao u stotinama hiljada primjeraka. Ta pjesma ušla je u antologiju narodne muzike i cementirala njegovu poziciju među najvoljenijim izvođačima tadašnje Jugoslavije.
- Njegov privatni život bio je obilježen velikom ljubavlju prema porodici. U Zagrebu 1984. godine upoznao je Slavicu, ženu s kojom se vjenčao nakon samo tri susreta. Njihov brak trajao je više od tri decenije i iz te ljubavi rođena su dva sina – Nikola i Marko, koji su kasnije krenuli očevim muzičkim stopama. Iz ranije veze s jednom ženom po imenu Mila, Marinko je imao sina Darija, kojeg je priznao i uključio u svoj život. Taj čin priznavanja sina i uspostavljanja bliskosti uprkos godinama razdvojenosti pokazao je Marinkovu veličinu i čovječnost.
Dario je u nekoliko navrata govorio o susretima sa ocem, opisujući ih kao emotivne i tople trenutke. Iako nisu imali priliku da zajedno odrastaju, među njim i braćom razvio se iskren i blizak odnos, kojem je, kako je sam naglasio, najviše doprinijela upravo Slavica.Pred kraj života, Marinko se suočio s teškom bolešću – dijagnostifikovan mu je rak pankreasa, agresivna i podmukla bolest. Ipak, nije gubio nadu ni snagu. Do posljednjeg trenutka želio je da bude uz porodicu, u svom domu na Košutnjaku, gdje je i preminuo, po vlastitoj želji, u naručju supruge Slavice, koja je bila uz njega tokom cijelog procesa liječenja. Kao medicinska radnica, brinula je o njemu s posebnom pažnjom i posvećenošću.
- Marinko je prošao kroz niz terapija i medicinskih zahvata, uključujući hemoterapije koje su u početku dale nadu. Nažalost, pojavile su se metastaze, koje su dodatno zakomplikovale njegovo stanje. Iako je povremeno imao boljitke i čak se nakratko vratio svakodnevnim aktivnostima, njegovo zdravstveno stanje se brzo pogoršalo. Tokom posljednjih mjeseci nije se pojavljivao u javnosti, a samo je nekoliko puta kratko govorio za medije.
U jednoj od posljednjih izjava istakao je da je preležao i koronavirus, ali da mu je nakon toga organizam napala uporna bakterija, koja mu je dodatno oslabila imunitet. Uprkos svemu, ostao je pozitivan i hrabar, a porodica mu je bila stalna podrška.Njegov sin Nikola je u emotivnom razgovoru otkrio da su tri mjeseca prije smrti Marinko i Slavica obnovili bračne zavjete u crkvi, što je za njih značilo duboko duhovno pročišćenje. Kako je Nikola rekao, njegov otac se ispovijedio, izmirio s ljudima i dočekao kraj s mirom u duši, vjerujući u vječni život.
- Marinko Rokvić preminuo je 6. novembra 2021. godine, u 68. godini života. Njegova životna priča nije samo priča o muzičkom uspjehu, već i o ljubavi, porodici, oprostu i hrabrosti. Ostavio je za sobom nasljeđe koje će još dugo trajati u srcima onih koji su ga voljeli i cijenili – ne samo kao umjetnika, već i kao čovjeka.
