Goca Tržan poznata pjevačica i javna ličnost otvoreno je progovorila o teškom razdoblju kroz koje je prošla sa svojim suprugom Rašom Novakovićem. Iako je godinama pokušavala sačuvati privatnost svog porodičnog života, u jednom iskrenom intervjuu podijelila je priču o zdravstvenoj borbi koja je testirala njihove granice, ali i učvrstila njihovu ljubav.
- Raša, inače muzičar i Gocin saputnik u životu i na sceni, godinama se suočavao s problemima koji nisu imali jasno ime, ali su ostavljali ozbiljne posljedice. Sve je počelo, kako Goca kaže, neprimjetno – stalni umor, povremene vrtoglavice, bolovi bez jasnog uzroka. Prvo su mislili da je u pitanju stres, iscrpljenost zbog posla, neredovna ishrana ili nesanica. No, simptomi su se samo pojačavali.
– „Išao je od lekara do lekara, svaki put s novom nadom da će konačno neko reći šta je u pitanju“, govori Goca. „Ali odgovora nije bilo. Terapije koje su dobijali bile su kratkoročne. Uzimali smo i jake lijekove, ali bez pravog efekta.“
- Kako vrijeme prolazi, mladost u čovjeku počinje da blijedi, ne zato što stari, već zato što zdravlje počinje da ga napušta. I to je ono što je najviše boljelo – gledati osobu koju voliš kako gubi snagu, a da ti ne možeš ništa osim da budeš uz nju.
– „Najteže je kad ne znaš s čim se boriš“, priznaje Goca. „Kad vidiš osobu punu života, energičnu, kreativnu, kako se iz dana u dan gasi. I sve to bez dijagnoze. Samo nagađanja, sumnje, nove pretrage.“
U potrazi za odgovorima, Raša je uradio brojne laboratorijske analize, snimanja, specijalističke preglede kod neurologa, imunologa, endokrinologa… Svaki nalaz bio je nepotpun komadić slagalice. Ništa konkretno, a stanje sve gore. Goca kaže da su u jednom trenutku počeli da sumnjaju da je u pitanju autoimuna bolest, ali i to je ostalo bez potvrde.
Za javnost su i dalje bili vedri, nasmijani i profesionalni. Nastupali su, radili na muzici, pojavljivali se u emisijama. Ali ono što su proživljavali iza zatvorenih vrata bilo je daleko od glamura. Noći bez sna, anksioznost, nemoć, tihi razgovori u kojima je najvažnije pitanje bilo: „Šta ako ne bude bolje?“
Goca ne krije da je i sama padala, ali je svaki put ustajala, jer je znala da mora biti stub. Ne samo supruga, već i oslonac. Njena snaga dolazila je iz ljubavi – one iskrene, istinske, koja ne traži savršenstvo, već se pokazuje upravo u najtežim trenucima. „U braku je lako kad je sve lepo, kad se smijemo i putujemo. Prava snaga ljubavi vidi se onda kad se suočimo s boli, kad ne znamo hoće li doći novi dan koji će donijeti olakšanje“, kaže ona.
U jednom trenutku su odlučili da prestanu da tragaju za dijagnozama i da se fokusiraju na ono što mogu da kontrolišu – način života, ishranu, duhovni mir. Okrenuli su se prirodnijim metodama, opuštanju, šetnjama, smanjenju obaveza. I polako, bez velikih obećanja, Rašino stanje se stabilizovalo. „Nije čudo, nije lijek, ali jeste nada“, rekla je Goca. „Naučili smo da živimo dan po dan, da ne uzimamo zdravlje zdravo za gotovo i da budemo zahvalni za svaki miran trenutak.“
Danas, iako borba nije završena, Raša se osjeća bolje. I dalje postoje loši dani, ali postoji i snaga da se nastavi. Goca vjeruje da je najveća lekcija koju su iz ove situacije ponijeli – da nikada ne treba odustajati, ni od sebe ni od onih koje volimo.
– „Mi smo tim. I kada tijelo izdaje, ljubav može da drži čovjeka na nogama.“
