U današnjem članku vam donosimo jednu jako zanimljivu priču a radnja se dogodila u Smederevu.Priča iz Smedereva koja se ovih dana proširila medijima dokazuje da među mladima još uvijek postoji poštenje, odgovornost i kućni odgoj. U vremenu kada se često čuje kako „mladi više nisu kao nekad“, ova situacija pruža potpuno drugačiju sliku i vraća vjeru u ljude.
- Sve je počelo kada je Marija Marić izgubila svoj novčanik. Nije tačno znala gdje se to dogodilo – možda u dvorištu, možda na putu do grada, možda tokom kratkog zadržavanja u lokalnoj prodavnici. Nakon povratka kući, shvatila je da njen novčanik nije s njom. Taj trenutak, kako kaže, bio je ispunjen panikom i osjećajem nemoći. Gubitak dokumenata, kartica, pa i novca, izazvao je zabrinutost i frustraciju. Svi znamo koliko naporno i mučno može biti ponovno vađenje ličnih dokumenata i koliko stresa nosi misao da ih je neko možda pronašao i zadržao.
U novčaniku su se nalazili lični dokumenti, vozačka dozvola, bankovne kartice, ali i novac, koji Mariji nije bio toliko bitan koliko osećaj sigurnosti koji ti predmeti pružaju. Poslije bezuspješne potrage po kući, dvorištu i ulici, Marija je već pomislila da je neko pronašao novčanik i odlučio da ga zadrži. U mislima su joj se vrzmale sve moguće negativne opcije, što je dodatno pojačavalo tjeskobu.
- Ali upravo tada se dogodilo ono što niko nije očekivao. Dvoje mladih ljudi – čija imena i identitet Marija nažalost nije uspjela otkriti – pronašli su njen novčanik i vratili ga. Nisu ostavili ni poruku ni trag o tome ko su. Jednostavno su diskretno ostavili novčanik iza kapije, na vidnom mestu, kako bi ga vlasnica lako pronašla. Sve je bilo na svom mjestu – ništa nije nedostajalo. Marija je bila dirnuta ovim činom i nije mogla da sakrije svoje oduševljenje i iznenađenje.
„Nisam mogla vjerovati da još postoje ljudi koji ne uzimaju ono što nije njihovo“, rekla je. Bila je ganuta iskrenim gestom i poštenjem ovih mladih ljudi, koji su pokazali da su vrijednosti kao što su empatija, čestitost i humanost još uvijek prisutne – i to kod onih za koje društvo često zna reći da su izgubljeni, nemarni ili ravnodušni.
- Marija je pokušala da ih pronađe, raspitivala se među prijateljima, ali bezuspješno. Na kraju, odlučila je da im putem medija uputi javnu zahvalnost. Rekla je: „Ako ovo čitate, želim vam još jednom zahvaliti. A vašim roditeljima – svaka čast!“
Ova priča nije samo događaj koji je usrećio jednu osobu – ona je i poruka cijelom društvu. Dok se često u javnom govoru mlade opisuje kroz negativne osobine – da su bezobzirni, nepristojni, da ne poštuju starije – ovakve priče podsećaju da generalizacije nisu pravedne. Među mladima ima mnogo onih koji poseduju vrijednosti dostojne divljenja.
U vremenu kada se rijetko ističu ovakvi postupci, priča o poštenju dvoje nepoznatih mladih ljudi iz Smedereva treba da se pamti, prenosi i prepoznaje kao primjer. Njihova skromnost i spremnost da urade ispravnu stvar bez očekivanja nagrade govore o snazi vaspitanja i ličnog karaktera. I zato, osim što je jedna žena vratila svoj izgubljeni novčanik, svi smo dobili nešto mnogo vrednije – podsjetnik da dobrota još uvijek postoji.
