Gojaznost je danas jedan od najvećih izazova sa kojima se suočava savremeno društvo. U eri ubrzanog načina života, neredovnih obroka i sveprisutne brze hrane, borba s viškom kilograma postala je svakodnevica za milione ljudi širom svijeta. Višak kilograma ne predstavlja samo estetski problem, već i ozbiljnu prijetnju zdravlju, jer doprinosi razvoju brojnih bolesti koje mogu imati dugoročne posljedice.
- U modernim uslovima života, gdje se često jede u hodu, dok se sjedi pred ekranima i pod stresom, ljudsko tijelo sve češće skladišti masne naslage. Hrana bogata kalorijama, šećerima i mastima, a siromašna vlaknima i hranljivim tvarima, postala je norma. Prema riječima profesora Branimira Nestorovića, tijelo ima prirodnu tendenciju da štedi energiju i skladišti je u obliku masti, što u današnjim uslovima predstavlja dodatnu prepreku u održavanju zdrave tjelesne mase.
Zdravstvene posljedice pretilosti su brojne i ozbiljne. Osobe s prekomjernom tjelesnom težinom imaju povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2, problema sa zglobovima i smanjene pokretljivosti. Štaviše, istraživanja pokazuju da gojazni pacijenti koji se podvrgnu operacijama na srcu imaju dvostruko veću stopu smrtnosti u poređenju s pacijentima koji imaju zdravu težinu. Takvi podaci jasno govore o dubokoj povezanosti između tjelesne mase i općeg zdravlja.
- Jedna od zabluda koje se često sreću jeste vjerovanje da proces mršavljenja mora uključivati stalni osjećaj gladi, nezadovoljstvo i psihički napor. Međutim, stručnjaci, uključujući i profesora Nestorovića, ističu da kvalitet kalorija koje unosimo ima daleko veći značaj od njihove količine. Preporučuje se ishrana bazirana na vlaknastim i proteinskim namirnicama, poput zobenih kaša, mahunarki, svježeg povrća i voća. Osim toga, konzumacija proteinskog doručka može znatno pomoći u održavanju energije tokom dana i spriječiti prejedanje.
Nestorović takođe navodi zanimljiv primjer iz života kompozitora Vokija Kostića, koji je, izbjegavajući masnu hranu, primijetio pad inspiracije, dok mu je povratak tradicionalnim, ali umjereno konzumiranim jelima, kao što je hrskavi janjeći but, donio emocionalno zadovoljstvo i obnovio kreativni impuls. Ova anegdota ukazuje na snažnu vezu između hrane i psihičkog blagostanja.
- Jedna od metoda koju profesor preporučuje jeste post, inspirisan duhovnim principima, ali potvrđen i naučnim studijama. Post dva puta nedeljno, sa unosom do 500 kalorija dnevno, može imati višestruke koristi – od jačanja imuniteta, preko detoksikacije organizma, do psihičkog mira. Takođe se preporučuje da se nakon 18 sati unosi samo voda ili biljni, nezaslađeni čajevi, čime se organizam dodatno rasterećuje.
Iza pojave gojaznosti stoje i hormonski disbalansi. Dopamin, hormon odgovoran za osjećaj zadovoljstva, često je smanjen kod osoba koje se bore s viškom kilograma. Da bi postigle isti osjećaj užitka kao ranije, takve osobe unose više hrane, čime se stvara začarani krug. Takođe, smanjenje hormona leptina, koji signalizira sitost, dovodi do stalnog osjećaja gladi i nekontrolisanog unosa hrane.
- Nije zanemarljiva ni uloga genetike. Naučna istraživanja pokazuju da geni mogu imati između 25% i 80% uticaja na rizik od razvoja prekomjerne težine. Osobe s određenim genetskim predispozicijama sporije sagorevaju masti, imaju jači apetit ili veću sklonost ka čuvanju energije u obliku sala. Ipak, genetika nije presuda – jer epigenetika, nauka o uticaju životnog stila na izražavanje gena, pokazuje da se pravilnim navikama može djelovati i na ono što smo naslijedili.
Kao primjer, mnoge tradicionalne zajednice koje su imale zdrav odnos prema hrani i nikada ranije nisu imale problem gojaznosti, po prelasku na zapadnjački način ishrane, brzo su razvile epidemiju pretilosti. To dokazuje da faktori iz okruženja mogu “uključiti” ili “isključiti” određene genetske potencijale.
Na kraju, jasno je da je gojaznost kompleksan izazov koji ne zavisi samo od kalorija koje pojedemo, već od mnogo dubljih slojeva – hormona, genetike, navika, emocija i socijalnog okruženja. Rješenje se ne nalazi u brzopoteznim dijetama, već u promjeni načina života: uravnotežena ishrana, redovno kretanje, emocionalna stabilnost i svjesno unošenje hrane čine osnovu puta ka zdravlju. Ključ je u ravnoteži, strpljenju i istrajnosti.
