Danas pravoslavni vjernici s dubokim poštovanjem obilježavaju praznik posvećen Svetom sveštenomučeniku Teodotu, koji se u narodnom i crkvenom predanju poštuje kao simbol pravde, hrabrosti i milosrđa. Njegov život i žrtva ostavili su snažan trag u hrišćanskoj tradiciji, a običaji koji prate ovaj dan prenose se generacijama.
- Sveti Teodot je živio u periodu rimskih progona hrišćana, tokom vladavine cara Dioklecijana. U to doba, ispovijedanje vjere u Hrista bilo je opasno i često je završavalo mučenjem i smrću. Teodot, iako običan čovjek po društvenim mjerilima – krčmar iz Ankare (današnja Turska) – pokazao je nevjerovatnu duhovnu veličinu i hrabrost.
Njegova krčma nije služila samo za odmor i piće, već je postala utočište za progonjene vjernike, mjesto gdje su ranjeni nalazili zaklon, a unesrećeni nadu. U najvećoj tajnosti, Teodot je pomagao onima koje je carstvo odbacilo. Nosio je pomoć po planinama, skrivao hrišćane od vlasti i sakupljao tijela mučenika, kako bi ih sahranio po hrišćanskim običajima.
- Najpotresniji čin njegove službe dogodio se kada je, riskirajući vlastiti život, iz jezera izvukao tijela sedam djevojaka, koje su bile pogubljene zbog svoje vjere. Te djevojke, danas poznate kao mučenice iz Ankare, odbile su da se odreknu Hrista i zbog toga su bile utopljene. Teodotov čin bio je ne samo znak poštovanja prema njima, već i izraz njegovog nepokolebljivog uvjerenja.
Nakon što su vlasti saznale za njegova djela, i sam je bio uhapšen i mučen. Ipak, ni tada nije pokazao slabost. Ostao je vjeran svojoj vjeri do kraja, ostavljajući poruku: „Ne plačite za mnom, nego proslavite Gospoda koji mi dade snagu da pobijedim zlo.“
Ovaj dan se u našem narodu doživljava kao duhovna prekretnica, simbol svjetlosti koja pobjeđuje tamu, trenutak u kojem se kroz molitvu i skromnost obnavlja duhovna snaga. Jedan od tradicionalnih običaja vezanih za današnji dan jeste kupanje u hladnoj vodi tri puta. Ovaj ritual se doživljava kao način da se očiste negativnosti, da se simbolično speru bolesti, nesreće i loša energija.
- Prema predanju, voda na dan Svetog Teodota ima posebna ljekovita svojstva, jer je osveštana silom njegove žrtve i vjere. Ovaj običaj posebno praktikuju oni koji se bore s dugotrajnim bolestima, unutrašnjim strahovima ili emocionalnom tjeskobom. Voda postaje simbol iscjeljenja, a čin kupanja duhovna obnova.
Sveti Teodot se poštuje i kao zaštitnik nevinih. Na današnji dan, vjeruje se, valja oprostiti uvrede, pomiriti se s onima s kojima smo u sukobu i izbjegavati svaku vrstu svađe. Narodno vjerovanje kaže da se osoba koja se danas posvađa, može suočavati s razmiricama tokom cijele godine.
- Zato se u mnogim domovima ovaj praznik provodi u tišini, molitvi i miru. Vjernici pale svijeće i obraćaju se Teodotu s molitvom, tražeći snagu, podršku i duhovno prosvjetljenje, naročito u trenucima ličnih iskušenja.
U molitvi Svetom Teodotu, izgovaraju se riječi koje podsjećaju na njegovu duhovnu veličinu:
„Bio si naslednik Apostola prestolom i zajedničar duhom, bogonadahnuto delo si našao u viđenju duhovnog uzrastanja: Zbog toga si uzdizao reč istine i radi vere si do krvi postradao, sveštenomučeniče Teodote: Moli Hrista Boga da spase duše naše.“
- Praznik Svetog Teodota ne podsjeća nas samo na mučeništvo i vjeru, već i na ljudsku hrabrost, empatiju i odanost višim vrijednostima. Njegova priča nadahnjuje i uči nas koliko je značajno činiti dobro, štititi slabije i ostati vjeran principima – čak i kada nas svijet tjera da ih se odreknemo.
U vremenu kada se mnogi suočavaju s moralnim dilemama i nesigurnostima, primjer Svetog Teodota ostaje kao svjetionik časti i pravednosti – tiha snaga koja nas podsjeća da prava istina i hrabrost dolaze iz dubine duše.
