U savremenom društvu, modna industrija je postala simbol brzine i kratkotrajnosti. Odjeća se sve češće proizvodi masovno, po niskim cijenama, a potom se nosi svega nekoliko puta prije nego što završi u otpadu.
- Ovakav pristup ne samo da šteti životnoj sredini, već često uključuje i nepravedne radne uslove za radnike koji učestvuju u njenoj izradi. U potrazi za održivijim i humanijim rešenjima, sve više ljudi okreće se kupovini polovne odjeće.
Kod nas, interesovanje za second hand prodavnice raste iz godine u godinu, dok su na Zapadu ovakve trgovine već odavno uobičajen izbor. Razlozi za to nisu isključivo finansijske prirode. Ljudi sve više prepoznaju vrijednost očuvanja resursa, kao i mogućnost da pronađu unikatne komade odjeće po pristupačnim cijenama. Prema dostupnim podacima, polovna odjeća koja se prodaje u domaćim radnjama dolazi iz više od 50 zemalja širom svijeta – uključujući EU, Veliku Britaniju, SAD, Kanadu, pa čak i Australiju.
- Mnoge second hand radnje nude brendiranu i kvalitetnu odjeću, koja omogućava kupcima da se kompletno obuku uz minimalan trošak. Međutim, tržište nije uvijek savršeno regulisano. Postoje i oni koji kvare reputaciju cijelog sektora nudeći robu sumnjivog porijekla i lošeg kvaliteta. Zato je važno istaći da se uvoz polovnih artikala – naročito odjeće – mora vršiti u skladu sa preciznim pravilima.
U skladu s regulativama koje je propisalo nadležno ministarstvo, a koje nadzire Uprava za zaštitu okoliša, uvoz rabljene odjeće moguć je bez posebne dozvole samo ako je ta odjeća kategorizovana kao ekstra kvaliteta (što znači da je gotovo nova) ili kao prva klasa (vrlo dobra, ali s mogućim manjim tragovima korišćenja). S druge strane, odjeća koja je prljava, pocepana ili jako iznošena tretira se kao otpad i kao takva se ne može legalno uvoziti.
- Posebna pažnja posvećuje se i dokumentaciji. Svaka pošiljka mora biti detaljno opisana, sortirana i označena, kako bi bila lakše prepoznatljiva prilikom carinskih kontrola. Takva preciznost omogućava vlastima da brzo reaguju ukoliko dođe do nepravilnosti u deklarisanju robe.
Situacija sa polovnom obućom je još stroža. Prema mišljenju Ministarstva zaštite okoliša, obuća se ne može na adekvatan način dezinficirati niti obnoviti, pa se samim tim svrstava u kategoriju otpada. Zbog toga je njen uvoz, bilo u komercijalne ili humanitarne svrhe, strogo zabranjen.
- Ipak, unatoč tim ograničenjima, kupovina polovne odjeće sve više postaje svakodnevica mnogih građana. Osim što štedi novac, ona istovremeno doprinosi i očuvanju prirode, jer se korišćenjem već proizvedene robe smanjuje potreba za novom proizvodnjom, a time i zagađenje koje ona donosi.
Prodavnice polovne odjeće nude različite artikle: od odjeće i obuće, do torbi i modnih dodataka. Većina tih stvari prethodno je bila u vlasništvu pojedinaca koji su ih donirali ili prodali, najčešće u dobrom stanju. Nakon čišćenja i selekcije, roba se stavlja u prodaju po znatno nižim cijenama. Kupovina na ovim mestima može da bude i uzbudljivo iskustvo – nije rijetkost da neko pronađe komad odjeće koji se više ne proizvodi, ili čak vintage artikl koji ima kolekcionarsku vrijednost.
Ovakav način kupovine podstiče i različitost i kreativnost u oblačenju. Ljudi koji žele da se izdvoje iz mase, a pri tome ne troše mnogo, nerijetko završe upravo u radnjama rabljenom robom. Osim uštede i jedinstvenog stila, ovakav izbor nosi i etičku notu – jer kupac time doprinosi smanjenju tekstilnog otpada i ne podržava eksploataciju radne snage u fabrikama brze mode.
- Na kraju, važno je napomenuti da i kod kupovine rabljene odjeće treba biti pažljiv. Provjera kvaliteta, izbjegavanje mrlja i oštećenja, te izbor čistih i urednih komada su osnova svake dobre kupovine. Odgovorne radnje već vode računa o ovome – sortiraju, peru i pripremaju odjeću prije nego što je izlože na policama.
Kupovina polovne odjeće danas je mnogo više od štednje – ona je izraz odgovornosti, stila i svijesti o tome kakav svijet želimo da ostavimo budućim generacijama.
