Njena ispovijest je uzburkala javnost i otvorila mnoga pitanja o moralnosti, ljubavi i ljudskim potrebama. Priča ove žene nije uobičajena i nije nešto na šta smo navikli, pa ne čudi što je pre nekoliko godina izazvala toliko pažnje i rasprava.
- Društvene mreže brujale su mjesecima o njenoj odluci koja je mnoge šokirala, a neke i zgrozila. Iako se sve desilo 2019. godine, i danas se ova ispovijest nerijetko spominje jer nosi u sebi slojeve bola, preispitivanja i ljudske slabosti.Sve je počelo nakon što je žena ostala udovica. Izgubila je muža iznenada i iz tog tragičnog događaja rodila se priča koja je pomjerila granice društvenih normi. Ostala je sama sa četvoro sinova, bez oslonca i bez ikakve podrške osim one koju je pokušavala da pruži sama sebi. Bila je suočena s ogromnim strahom – kako prehraniti djecu, kako ih odgojiti, kako im pružiti stabilnost kada je i sama bila slomljena.
Nakon smrti supruga, njen svekar – rođeni otac njenog pokojnog muža – pružio joj ruku pomoći. Ono što je počelo kao podrška i zajednička borba da djeca imaju bar nekog uz sebe, završilo se na način koji niko nije mogao da predvidi. U jednom trenutku, donijela je odluku koja je šokirala cijelo selo, ali i širu javnost: udala se za svog svekra.
- Njena ispovijest bila je brutalno iskrena. Priznala je da se dugo lomila i premišljala da li je to ispravno. Na kraju je pristala, prvenstveno zbog interesa – jer je penzija njenog svekra značila sigurnost za nju i djecu. Ali, kako sama kaže, stvari su se vremenom zakomplikovale i krenule u neočekivanom smjeru.
“Udala sam se za svog svekra, rođenog oca mog pokojnog muža, zbog njegove penzije. Ali… desile su se neke neplanirane stvari. Nakon što je moj muž napustio ovaj svijet prije pet godina, ostala sam sama s četvoro djece. Samoća me pritiskala, plašila sam se budućnosti, kako ću ih odgojiti, kako ću ispuniti sve obaveze koje su svakodnevno rasle. Bilo mi je užasno teško,” priznaje ona.
- Ono što je potom uslijedilo još više je uzburkalo duhove: “Jednostavno, desilo se. Niti se ja, niti on ponosimo tim, ali smo živi ljudi i potrebe su bile jače od svega drugog. Pet godina prije toga nisam imala odnose s muškarcem. Poslije tog trenutka, dogovorili smo se da s vremena na vrijeme, kada se ukaže potreba, to ponavljamo. Možda zvuči odvratno, ali iskreno… bolje da spavam s njim nego da tražim muškarce po selu i tako sramotim svoju djecu i pokojnog muža. Pokoj mu duši,” zaključila je.
Njena priča podijelila je ljude. Dok su jedni izražavali gađenje i govorili da je to neoprostivo, drugi su je branili smatrajući da niko nema pravo da sudi dok se sam ne nađe u takvoj situaciji. Za neke, to je bio čin očajničke borbe za opstanak, za druge – izdaja morala i sjećanja na pokojnog muža.
Bez obzira na osude, jedno je sigurno: ova priča je pokazala koliko su ljudska priroda i životne okolnosti kompleksni. Niko ne zna šta ga čeka i kakve će odluke biti prinuđen donijeti kada se nađe pred zidom. Nekima se njen postupak činio neprihvatljivim, ali drugima je bio razumljiv kao pokušaj da sačuva porodicu u svijetu koji nije imao milosti.
