U današnjem članku vam donosimo jednu jako zanimljivu priču o djevojci koja je doživječla strašno iskustvo na nudističkoj plaži.Kada je Dušica odlučila da provede popodne na nudističkoj plaži na Adi Ciganliji, nije mogla ni naslutiti da će se ta odluka pretvoriti u iskustvo koje će je proganjati još dugo.
- Naivno je vjerovala da će to biti prilika da testira granice vlastite slobode, da se oslobodi starih nesigurnosti i možda čak pronađe novu dimenziju samopouzdanja. Međutim, ono što ju je tamo dočekalo, nije imalo nikakve veze s mirnim sunčanjem i introspektivnim razmišljanjem.
Dušica se i danas sjeća svakog detalja. Imala je 28 godina, osjećala se liberalno i smatrala da je spremna za korak u nepoznato. „Htela sam da izazovem sebe, da vidim kako je to biti potpuno slobodan među ljudima koji nemaju predrasude,“ priznala je kasnije u jednom razgovoru. Priprema je bila jednostavna – kupaći, peškir, krema za sunčanje i knjiga. Srce joj je ubrzano kucalo dok je zakoračila na plažu koja je naizgled djelovala sasvim obično. Ljudi su sjedili, razgovarali, igrali karte ili se jednostavno sunčali, i nitko nije izgledao kao da mari za išta osim vlastitog mira.
- Nakon desetak minuta sramežljivog sjedenja u kupaćem, odlučila je učiniti ono zbog čega je i došla. „Ajde, pa niko me ovde ne zna,“ pomislila je i skinula kupaći, nadajući se da će se vrlo brzo prilagoditi atmosferi opuštenosti koja je lebdjela oko nje. Legla je na stomak, otvorila knjigu i pokušala zadržati dojam da je sve pod kontrolom. Ali unutra je bila oluja.
I upravo kada se počela smirivati, čula je glas koji joj je u trenutku ukočio svaki mišić.
– „A, pa Dušice?!”
Okrenula se i ugledala prizor koji je željela zauvijek izbrisati iz sjećanja. Pred njom su stajali ujak Zoran i ujna Mira – oboje potpuno goli, nasmijani i razdragani kao da se sreću na obiteljskom ručku. „Nismo znali da i ti dolaziš ovde! Svaka čast, sloboda tela je važna,“ veselo je rekla ujna dok se protezala u pozi koja je više otkrivala nego skrivala.
- Dušica je ostala bez riječi. Sve što joj je prolazilo kroz glavu bili su trenuci iz djetinjstva – farbanje jaja za Uskrs kod ujaka, porodične slave, njihova kuhinja puna mirisa sarme… a sada su stajali tu pred njom, bez ijednog sloja odjeće, bez trunke stida. Ujak ju je zagrabio u srdačan zagrljaj kao da se sreću u pekari, a ujna ju je poljubila u obraz kao da je ovo najprirodnija stvar na svijetu.
„Tada sam poželjela da me zemlja proguta,“ priznala je kasnije. Nije je bilo sram što je gola pred strancima – nego pred ljudima koji su je gledali kao bebu, kojima je kao dijete trčala u zagrljaj. Ta spoznaja bila je nepodnošljiva.
Promucala je nekoliko riječi o tome kako je samo htjela vidjeti kako izgleda plaža, dok je pokušavala navući kupaći što je brže mogla. Peškir joj je stalno padao, pesak se lijepio na kožu, a ruke su joj drhtale. Sve to dok su ujak i ujna i dalje vedro ćaskali, potpuno nesvjesni njenog unutrašnjeg haosa.
- „Pobegla sam glavom bez obzira,“ rekla je Dušica. „Tih deset minuta činilo se kao večnost.“ Kada se konačno udaljila od plaže, osjetila je val olakšanja, ali i čudnu mješavinu smijeha i užasa.
Danas, s vremenskim odmakom, pokušava cijelu situaciju gledati sa dozom humora. „Ne znam ko je više stradao – ja ili oni. Ili možda niko. Možda smo samo nevine žrtve jedne apsurdne slučajnosti,“ priznaje kroz smijeh koji ipak još skriva trunku nelagode.
- Ova epizoda na nudističkoj plaži nije je naučila samo o granicama vlastite slobode, nego i o tome koliko se teorija i praksa razlikuju kada su u pitanju naše ideje o otvorenosti i nesputanosti. „Mislila sam da mogu biti liberalna i bez predrasuda, ali ovaj susret mi je dokazao da postoje stvari za koje nismo spremni, ma koliko se trudili uvjeriti sebe u suprotno,“ kaže Dušica.
Njena priča postala je svojevrsna urbana legenda među prijateljima, a ona sama priznaje da se, bez obzira na sve, nikada nije vratila na tu plažu. „Jednostavno nisam mogla. Mislim da mi je dovoljno bilo tih nekoliko minuta da naučim sve što je trebalo da naučim.“
