Isidora Bjelica, jedna od najpoznatijih i najvoljenijih srpskih spisateljica, preminula je 2020. godine u 53. godini života, nakon sedmogodišnje borbe s rakom jajnika. Njena priča, ispunjena bolom, hrabrošću i neumornim optimizmom, i dalje odjekuje među onima koji su je poznavali ili pratili njen rad.
- Rak jajnika spada među najteže oblike karcinoma kod žena u Srbiji – svake godine dijagnozu dobije gotovo hiljadu žena, a više od polovine njih izgubi bitku. Ono što bolest čini posebno opasnom jeste činjenica da se simptomi često pojavljuju tek u poodmaklim fazama, zbog čega je rano otkrivanje rijetko. Kako navodi Institut za onkologiju i radiologiju Srbije, rak jajnika je bolest „sa tihim, gotovo neprimjetnim početkom, ali izuzetno agresivnim tokom“ (Izvor: IORS, 2024).
Isidorin put kroz bolest bio je i fizička i duhovna epopeja. Nakon što je 2016. godine po četvrti put pobijedila karcinom, otvoreno je govorila o svom iskustvu. „Prošla sam kroz 12 zemalja i bezbrojne terapije. Odlučila sam da pokušam sve, koliko god bilo teško i bolno, jer sam željela da što duže budem uz svoju djecu,“ pričala je. Uprkos napornim tretmanima, nije prestajala da vjeruje da se vrijedi boriti – ne samo zbog sebe, već i zbog onih koje voli.
Ono što je Isidoru razlikovalo od mnogih bila je njena iskrena introspekcija. Bolest je posmatrala ne samo kao fizički izazov, nego i kao priliku za lični rast. Govorila je kako je kroz patnju naučila više o ljubavi, ljudskom umu i tijelu nego ikada prije. Vjerovala je da je glavni uzrok njene bolesti bila tuga, a ne loše navike. „Nisam jela kobasice, nisam pušila ni pila. Tuga je ta koja je najkancerogenija,“ govorila je, naglašavajući važnost emocionalnog zdravlja, što potvrđuju i stručnjaci iz Klinike za psihijatriju „Dr Laza Lazarević“, koji upozoravaju na povezanost dugotrajnog stresa s razvojem hroničnih bolesti (Izvor: KBC „Dr Laza Lazarević“, 2023).
- Osim što se borila sa bolešću, Isidora je vodila i tešku finansijsku bitku. Troškovi liječenja, posebno u inostranstvu, iznosili su sume koje su bile nedostižne za prosječnog građanina. Ipak, njena priča probudila je talas solidarnosti. Godine 2015, muzičar Vlado Georgiev održao je tri uzastopna koncerta i prikupio 15.000 eura za njenu terapiju u Švajcarskoj. Iako se našalila nazivajući rak „najgorom sponzorušom“, zahvalnost koju je osjećala bila je iskrena i duboka.
Uprkos bolu i iscrpljujućim terapijama, Isidora nikada nije odustala od pisanja. Njena djela iz tog perioda bila su prožeta iskustvima bolesti, ali i porukama nade. Kroz svoje knjige željela je pružiti snagu i utjehu onima koji prolaze kroz slične bitke, potvrđujući ono što često govore psiholozi – da kreativno izražavanje može imati terapeutski učinak. Psihološko savetovalište „Plavi krug“ iz Beograda navodi da je „stvaralaštvo često ventil kroz koji oboljeli kanalizuju strah i tugu“ (Izvor: Plavi krug, 2022).
Njena porodica bila je njen najveći oslonac. Djeca, suprug i bliski prijatelji pratili su je kroz svaki korak, dijeleći i suze i osmijehe. Upravo ta podrška, kako je sama govorila, bila je razlog zbog kojeg nikada nije potpuno klonula duhom. Njena priča podsjeća na važnu lekciju – da ljubav i blizina voljenih mogu biti jednako važni kao i medicinska terapija.
- Isidora Bjelica ostavila je iza sebe bogato književno naslijeđe, ali i poruku koja nadilazi stranice knjiga – da i u najtežim trenucima čovjek može pronaći smisao, vjeru i snagu za borbu. Njena upornost i vedrina ostaju inspiracija ne samo oboljelima, nego i svima koji se suočavaju s životnim izazovima.
I danas, nekoliko godina nakon njene smrti, priče o njenoj borbi i riječima koje je ostavila iza sebe i dalje kruže. Podsjećaju nas da iza statistika stoje stvarni ljudi, sa snovima, porodicama i pričama vrijednim pamćenja. Isidora je, bez sumnje, bila jedna od onih čiji duh nadživljava tijelo – hrabra, svoja i beskompromisno iskrena.
