Sve je počelo jednim pitanjem koje je odjeknulo kroz dnevni boravak poput groma: “Šta ti misliš, ko si ti da ovako razgovaraš sa mnom u mojoj kući?” Glas gospođe Milene presjekao je tišinu, a svi prisutni zanijemili. Damir je spustio pogled, njegova sestra nervozno prebirala po tanjuru, a ona je stajala usred sobe, osjećajući kako joj obrazi gore od srama. Dolazila je iz porodice u kojoj su se problemi rješavali mirnim razgovorom, a ne povišenim tonom. Njena majka uvijek je govorila da se poštuju drugi, ali da se nikome ne dopušta da gazi tvoj dostojanstvo. Ipak, tog dana, pred cijelom Damirovom porodicom, osjećala se kao potpuni stranac.
Kada su se upoznali na fakultetu, Damir je bio sve ono što je tražila – pažljiv, duhovit i šarmantan. Njegova porodica se na početku činila srdačnom, no ubrzo su se počela nazirati pravila koja nitko nije izgovarao, ali su se očekivala. Milena je bila žena koja je željela imati kontrolu nad svim: od jelovnika do toga kako njen sin provodi vrijeme. Već prvi ručak otkrio je dio te dinamike. “Kod nas se supa uvijek jede prva, nemoj preskakati”, rekla je Milena ozbiljno, dok je Amra mislila da se radi o šali. Od tada, svaki pokušaj da u njihov dom unese nešto svoje – bio je odbijen. Čak i kad je predložila svoju omiljenu pitu krompirušu za Bajram, Milena je samo odmahnula rukom, podsjećajući je da je kod njih “burek s mesom tradicija”.
Damir se trudio da smiri situacije, no njegov tihi ton nikada nije imao jačinu majčinog pogleda. Ivana bi joj u povjerenju rekla: “Navikni se, ona je takva sa svima.” Ali navikavanje je bilo nemoguće. Posebno kad su, na Milenino inzistiranje, preselili u stan iznad njezinog – “da budu blizu ako zatreba”. Kada je ostala bez posla prošle zime, osjećaj bespomoćnosti pojačavale su Milenine primjedbe o njenoj “nesposobnosti”. Te riječi, iako izgovorene u prolazu, nosile su težinu koja ju je pritiskala danima.
Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH, porodični odnosi u kojima dolazi do suptilne ili otvorene kontrole nad partnerom često imaju dugotrajan utjecaj na emocionalno zdravlje. Stručnjaci ističu da su nesuglasice između snahe i svekrve jedan od najčešćih uzroka napetosti u domaćinstvima, posebno kad se živi u istoj kući ili blizu. Ovi odnosi, ako se ne postave jasne granice, mogu dovesti do osjećaja izolacije i gubitka vlastitog identiteta.
Sve je kulminiralo za vrijeme jednog porodičnog ručka. Dok je maloj Lejli ponudila voće prije supe, Milena je burno reagirala: “Kod nas se zna red! Prvo supa, pa glavno jelo!” Dok su svi šutjeli, Amra je osjetila kako joj iznutra nešto puca. Po prvi put je podigla glas i rekla: “Možda nisam iz vaše mahale i možda ne radim sve kao vi, ali Lejla je moje dijete i ja ću odlučiti što je najbolje za nju!” Tišina koja je uslijedila bila je teža od bilo kakvih riječi. Damir je tiho ustao, rekao da je dosta i zajedno su otišli.
Te večeri su razgovarali do kasno u noć. Damir je prvi put priznao koliko ga guši majčina kontrola i kako mu je teško balansirati između žene i porodice. Dogovorili su se da će postaviti granice – ne samo zbog sebe, nego i zbog kćerke. Ipak, te granice nisu prošle bez posljedica. Milena se mjesecima ljutila, Ivana je prestala slati poruke, a komšinice su šaputale iza leđa. No, za Amru je to bio prvi pravi dah slobode nakon dugo vremena.
Slične priče nisu rijetkost. Centar za socijalni rad Kantona Sarajevo u svom godišnjem izvještaju navodi kako veliki broj žena prijavljuje emocionalni pritisak u proširenim porodicama, ali da se o tome malo javno govori. Razlozi su često strah od osude i osjećaj da “tako mora biti”. Stručnjaci savjetuju otvoren dijalog, ali i mogućnost fizičkog udaljavanja kada situacija postane previše toksična.
Danas, iako odnosi s Milenom nisu potpuno popravljeni, Amra zna da više nije spremna živjeti prema tuđim pravilima. Naučila je da hrabrost ne znači odsustvo straha, nego odluku da se uprkos strahu zauzmeš za sebe. I svjesna je da mnoge žene oko nje prolaze kroz isto – žive živote prilagođene očekivanjima drugih, bojeći se odbacivanja. Njena priča, kako kaže, nije završena, ali je barem sada njeno pero u njenim rukama.
Kako navodi Helsinški odbor za ljudska prava Srbije, pravo na dostojanstvo i slobodu izbora unutar porodičnih odnosa jednako je važno kao i bilo koje drugo ljudsko pravo. Iako se ove situacije rijetko procesuiraju, podizanje svijesti i međusobna podrška prvi su koraci ka promjeni.
