Saša Popović, dugogodišnji muzički producent i jedan od najprepoznatljivijih ljudi domaće estrade, tokom svoje karijere izgradio je reputaciju čovjeka s nepogrešivim instinktom za prepoznavanje talenata.
- Njegov rad ostavio je dubok trag na srpskoj muzičkoj sceni, a uspjeh mu je omogućio da ostvari i neke životne želje izvan studija i pozornice. Jedna od njih bila je kupovina luksuznog stana u Opatiji, biseru Jadrana poznatom po mediteranskom šarmu i mirnoj eleganciji. Za nekretninu površine od oko 100 kvadrata, smještenu uz samu obalu, platio je 300.000 eura. Stan s terasom i pogledom na more postao je njihovo savršeno utočište, mjesto na kojem su on i supruga Suzana Jovanović nalazili mir daleko od svjetala reflektora.
Opatija im je pružala ono što Beograd nije mogao – sporiji ritam, mirne šetnje uz more i večere u malim restoranima s morskim specijalitetima. Prema navodima bliskih prijatelja, svaki slobodan trenutak provodili su ovdje, uživajući u zalascima sunca i jednostavnim radostima. Takvi prizori, kako je jednom naveo lokalni list „Novi list“, često su mamili poglede turista, jer je par svojom smirenošću i osmijesima djelovao poput likova iz romantičnog filma.
- Nakon što je Saša iznenada preminuo, Suzana se našla pred gubitkom koji je promijenio svaki aspekt njenog života. Odjednom je ostala sama pred nizom praktičnih i emocionalnih izazova. Potreba za bijegom iz Beograda, grada koji ju je sada podsjećao na bolne trenutke, odvela ju je upravo u Opatiju. Tu je, kako navode izvori bliski pjevačici, pronašla mir u mjestu gdje su nastale njihove najljepše uspomene. Dani su prolazili u tišini, uz zvuk talasa i miris mora, što joj je pomoglo da makar na kratko umiri misli.
Odluka da provede više vremena u Opatiji nije bila samo bijeg od svakodnevice, već i pokušaj da pronađe unutrašnju ravnotežu. Grad je svojim spokojem pružao idealno okruženje za introspekciju. Suzana je prijateljima priznala da je osjećala duboku iscrpljenost i potrebu da obnovi snagu. Takav potez podsjeća na priče domaćih javnih ličnosti koje su, nakon velikih životnih gubitaka, odabrale mirnija mjesta kako bi se oporavile. Slično je, primjerice, glumica Milena Dravić nakon smrti Dragana Nikolića pronalazila utjehu u čestim odlascima van glavnog grada, što su tada prenijeli mediji poput „Blica“.
Opatija je za Sašu i Suzanu bila više od ljetovališta – bila je njihov mali raj. Tu su godinama provodili ljetne mjesece, uživajući u moru, druženjima s prijateljima i jednostavnim trenucima bez pritiska javnosti. Posebno im je značila terasa s koje su promatrali zalazak sunca, trenutke koje su doživljavali kao simbol njihove povezanosti. Sada, sama, Suzana se oslanjala na te uspomene da pronađe snagu za budućnost.
- No, suočavanje s tugom nije bilo lako. Izvor blizak pjevačici otkriva da su joj upravo duge šetnje uz obalu i razgovori s prijateljima pomogli da se izbori s osjećajem praznine. Slične metode preporučuju i domaći psiholozi, poput onih iz Psihološkog savjetovališta Univerziteta u Beogradu, koji ističu da boravak u prirodi i promjena okruženja mogu značajno ublažiti simptome tuge i stresa.
Suzana je, uz boravak u Opatiji, odlučila potražiti mir i u duhovnosti. Posjet manastiru bio je za nju iskustvo koje je opisala kao transformativno. Spavanje na metalnom krevetu s dvadesetak drugih ljudi, dijeljenje prostora i svakodnevne molitve – sve je to bilo daleko od njenog dotadašnjeg života, ali je pružilo novu perspektivu. U tom okruženju pronašla je načine da se poveže sa sobom i svojom vjerom, crpeći snagu iz zajedništva i jednostavnog načina života.
- Takvi odlasci u manastir nisu rijetkost ni među drugim javnim osobama. Domaći portali, poput „Kurira“, pisali su o tome kako su brojne pjevačice i glumice u teškim trenucima potražile duhovnu pomoć u svetinjama širom Srbije, naglašavajući da molitva i meditacija mogu biti snažni alati u procesu emocionalnog ozdravljenja. Suzana sada redovno posjećuje manastire, pronalazeći inspiraciju i oslonac u vjeri, dok polako gradi novu rutinu života bez supruga.
Iako je pred njom dug put, jasno je da će Opatija zauvijek ostati njeno utočište – mjesto na kojem se sjećanja i sadašnji trenutci prepliću, pružajući joj i tugu i snagu. Između mirisa mora, tišine kamenih uličica i molitvi u manastiru, Suzana traži svoj način da nastavi dalje, čuvajući uspomenu na čovjeka s kojim je dijelila život.
