U današnjem članku vam donosimo jednu jako zanimljivu i poučnu priču o porodici.Mladi parovi danas najčešće maštaju o tome da započnu zajednički život pod vlastitim krovom, daleko od roditeljskog nadzora,ali želje su jedno a realnost drugo zato ostanite do kraja teksta s nama i pročitajte šta smo pripremili za vas.
- Samostalnost se doživljava kao potvrda zrelosti, ali ekonomske prilike u kojima mnogi žive često im ne dozvoljavaju takav luksuz. Stanarine su visoke, krediti teško dostupni, a plaće mladih parova nedovoljno sigurne da bi mogli razmišljati o vlastitom domu. Upravo zbog toga, mnogi ostaju živjeti sa roditeljima, što na početku može djelovati praktično, ali nerijetko prerasta u izvor nesuglasica i napetosti.
U takvim okolnostima posebno se ističe uloga majke. Ona je ta koja je cijeli život posvetila odgoju djeteta, često bez prigovora i žaljenja, ulažući sve što ima u njegovu budućnost. Kada dođe trenutak da vidi svog sina ili kćer kako ulazi u brak, osjeća ponos i sreću. Međutim, nije uvijek zajamčeno da će njen trud biti u potpunosti prepoznat. Pojedine snahe ili zetovi, obuzeti vlastitim potrebama, znaju zaboraviti na ogromnu žrtvu žene koja je godinama oblikovala karakter njihovog supružnika. Takva situacija dogodila se i u priči koja govori o odnosu mlade supruge i majke njenog muža.
- Majka, već u poznim godinama, jednog je dana sjedila za stolom dok su sin i snaha odlazili u njihovu sobu. Primijetila je da se snaha povukla bez da je pojela obrok, pa je zabrinuto rekla sinu da provjeri je li dobro. „Ne daj joj da legne gladna“, kazala je brižno. Vjerujući njenim riječima, sin je otišao i upitao suprugu zašto ne jede. Ona je, međutim, hladno odgovorila da ne može večerati jer ju odvraćaju majčine ruke, ispucale i obilježene godinama rada i žrtve. Za nju su te ruke bile prljave, a ne časne, kako ih je sin vidio. Kada je on upitao što predlaže, rekla je da bi bilo najbolje da njegova majka ode u starački dom. On joj je naizgled smireno odgovorio da će to riješiti, ali prvo ih čeka ručak u kući njenih roditelja.
Sutradan je poveo i majku sa sobom, no ona nije sjedila za stolom. Umjesto toga, bila je smještena u drugoj sobi, odvojena od svih. Kada je upitao zašto ne jede s njima, supruga mu je rekla da je tako dogovoreno – ona treba jesti sama. Tada je otac njegove supruge, svekar, započeo razgovor naglašavajući da njihova kći zaslužuje da živi samo sa mužem, bez svekrve. Očekivali su od njega da pronađe rješenje i oslobodi njihovu kćer tereta. On je klimnuo glavom i kazao da će to srediti, ali nije ni dotakao hranu. Kada su ga pitali zašto ne jede, izgovorio je riječi koje su odjeknule poput presude: „Ne mogu, jer kada pogledam vaše ruke, gubim apetit. Vaše ruke su jednako nečiste kao i vaša srca.“ Supruga je ostala zatečena, a on je otišao u sobu majke, kleknuo pored nje i uzeo njene ruke, govoreći kroz suze: „Hajde, majko, idemo!“ Bio je to trenutak u kojem se jasno vidjelo da je ljubav i poštovanje prema roditelju jača od bilo kojeg pritiska okoline.
- Ova priča otvara pitanje poštovanja prema starijima i načina na koji društvo, ali i pojedinci, vrednuju ulogu roditelja. U balkanskim kulturama, posebno u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj, majka se tradicionalno smatra stubom porodice, a odnos snahe i svekrve nerijetko se prepoznaje kao osjetljiv i kompleksan. Brojni stručnjaci za porodične odnose ističu da su razumijevanje i međusobna tolerancija ključni kako bi zajednički život bio moguć. Ako toga nema, dolazi do sukoba u kojima najčešće stradaju oni najranjiviji – stariji roditelji koji se odjednom nađu suvišni u domu koji su gradili cijeli život.
Izvor: Magazin “Ljubav i porodica” (Beograd, 2022).
Sociološka istraživanja pokazuju da sve više mladih brakova u regiji živi sa roditeljima upravo zbog ekonomske nesigurnosti. Ta situacija dovodi do tenzija i često prebacivanja krivice. Snahama je ponekad teško prilagoditi se autoritetu svekrve, dok majke, navikle da imaju glavnu riječ u kući, teško prepuštaju kontrolu. Stručnjaci upozoravaju da je ključno izgraditi međusobno povjerenje i prepoznati da obje strane dijele zajednički cilj – sreću sina i muža. Priče poput ove postaju ogledalo društvenih izazova s kojima se suočavaju porodice kada generacije žive pod istim krovom.
Izvor: Institut za društvena istraživanja, Sarajevo, 2021.
- No, pored porodičnih drama, ovaj tekst nas podsjeća i na vrijednost zahvalnosti. Ruke koje jedna žena može smatrati prljavima, zapravo su simbol nesebične ljubavi i truda. Te ruke su hranile, odgajale, brinule i štitile. Kada se izgubi osjećaj poštovanja prema njima, gubi se i dio moralne kičme društva. Stariji ljudi nisu teret nego riznica iskustva i mudrosti, a odnos prema njima pokazuje koliko je jedno društvo zaista humano. Ova priča ima snagu da osvijesti koliko je važno biti zahvalan i koliko se vrijednost roditelja ne smije zaboraviti ni u trenucima kada se osnivaju nove porodice.
Izvor: Portal “Glas zajednice”, Zagreb, 2020.
Na kraju, vrijedi dodati i jednu pouku iz potpuno drugačijeg područja, ali sa sličnom simbolikom – priču o češnjaku. Češnjak je kroz stoljeća bio cijenjen kao simbol zdravlja i otpornosti, od egipatskih piramida do rimskih bojišta. Njegova moć proizlazi iz alicina, spoja koji mu daje ljekovitost i prepoznat miris. I kao što su ruke jedne majke davale snagu njenom sinu, tako i češnjak, premda neugodan na prvi dojam, krije blagotvorna svojstva koja čuvaju život. Njegova prisutnost u kuhinji podsjeća da ono što se na prvi pogled čini neprijatnim, može biti najveća zaštita i oslonac.
- Ova dva različita, a opet srodna narativa – o majci i njenim rukama te o biljci koja je stoljećima štitila ljude – spajaju se u univerzalnoj poruci. Ono što nas hrani i štiti ne smije se omalovažavati. Zahvalnost i poštovanje prema izvorima naše snage, bilo da se radi o roditeljima ili prirodnim darovima, osnovni su temelji ljudske plemenitosti. Priča o sinu koji bira majku ispred svih pritisaka okoline, kao i historija češnjaka, podsjeća da vrijednost treba mjeriti srcem, a ne površnim dojmovima.
