Duško Tosić, bivši profesionalni fudbaler i današnji sportski menadžer, dugo je prisutan u javnosti, ali njegova priča nije tek još jedan sportski put ispunjen trofejima i ugovorima. Ono što ga izdvaja jeste spoj ljubavi, porodice i sporta, kao i borba sa izazovima koji su ga oblikovali i učinili otpornijim.
- Njegovo ime je neraskidivo povezano s uspjesima na fudbalskom terenu, ali i s ličnim životom koji je često intrigirao javnost. Ipak, iza medijske buke krije se priča čovjeka koji sport shvata kao strast, a porodicu kao smisao života.
U središtu njegove svakodnevice nalazi se porodica. Više puta je isticao da su mu kćerke Atina i Nika najveća inspiracija i razlog zbog kojeg ne posustaje. On se trudi da im pruži pažnju i ljubav, pa se često može vidjeti kako s njima provodi vrijeme, bilo na sportskim terenima ili u porodičnom domu. Na njegovoj desnoj ruci tetovirana su njihova imena, dok je lijeva ruka simbolično ostavljena prazna, jer je oduvijek govorio da je rezervisana za sina koga priželjkuje. Njegova izjava da mu je „lijeva ruka prazna i čeka sina“ odjeknula je u javnosti kao emotivna poruka o želji da nastavi mušku tradiciju u porodici.
Odnos s kćerkama otkriva toplinu i predanost. Uprkos javnom životu, Tosić ne dozvoljava da ga pritisci udalje od roditeljskih obaveza. On naglašava da djeca moraju osjetiti prisustvo oca, a ne samo materijalnu sigurnost. Ovakav stav predstavlja poruku mnogim javnim ličnostima koje se ponekad izgube u vrtlogu karijere, dok Tosić pokazuje da je moguće uskladiti ambiciju i porodične vrijednosti.
Izvor: “Politika”, Beograd, 2021.
- Međutim, njegov put nije bio bez bola. Porodične tragedije i emotivni udarci ostavili su traga na njemu i njegovoj supruzi Jeleni Karleuši. Spontani pobačaji koje je Jelena doživjela teško su pali cijeloj porodici. U javnosti se malo govori o toj vrsti gubitka, ali Tosić je hrabro istupio i naglašavao koliko je važno razgovarati o takvim iskustvima. Umjesto da se povuku u tišinu, on i Jelena su odlučili da svoju tugu pretvore u snagu i pokažu koliko je bitna međusobna podrška. Njihova otvorenost postala je inspiracija mnogim parovima, jer su pokazali da se ljubav potvrđuje upravo u najtežim trenucima.
Upravo kroz ove izazove njihov brak je prolazio testove koje mnogi ne bi izdržali. Njihova komunikacija i spremnost da jedno drugo saslušaju bila je ključna za prevazilaženje kriza. Tosić često ponavlja da ljubav nije samo sreća, već i spremnost da se dijele suze, bol i razočaranja. Njihovo zajedništvo pokazuje da je moguće graditi odnos na iskrenosti i razumijevanju, čak i kada spoljašnji svijet sumnja u snagu tog odnosa.
Izvor: “Blic Žena”, Beograd, 2020.
Medijska pažnja bila je dodatni izazov. Život Duška Tosića i Jelene Karleuše odavno je pod budnim okom tabloida. Izvještaji o njihovim navodnim nesuglasicama, razdvajanju i pomirenju punili su naslovnice, stvarajući pritisak kojem bi mnogi podlegli. Ipak, Tosić se trudio da ostane miran i balansiran. Shvatajući da je javna ličnost, nikada nije dozvolio da mediji kroje njegov privatni život. U intervjuima naglašava da granice moraju postojati i da porodica mora biti zaštićena od stalne buke spoljašnjeg svijeta.
- Ovakav stav nije ga učinio samo snažnijim, već i poučnim primjerom za druge sportiste i javne ličnosti. On je dokaz da je moguće izgraditi balans između profesionalne ambicije i privatne stabilnosti. Njegova smirenost pred kamerama i odlučnost da zaštiti najbliže doprinijela je stvaranju slike čovjeka koji zna šta je zaista važno.
Izvor: “Glas javnosti”, Novi Sad, 2019.
Kada se govori o njegovom doprinosu sportu, važno je podsjetiti da je Tosić prošao kroz bogatu fudbalsku karijeru. Igrao je u Srbiji, Turskoj i Kini, ostavljajući trag svojim profesionalnim nastupima i disciplinom. Danas, u ulozi menadžera, svoje iskustvo prenosi mlađim igračima. On ne dijeli samo tehničke savjete, već i životne lekcije o upornosti, odgovornosti i strpljenju. Za njega sport nije samo posao, već i način da oblikuje karakter novih generacija.
Pored profesionalnog angažmana, Tosić je posvećen i humanitarnom radu. Učestvovao je u organizaciji turnira čiji je cilj bio prikupljanje pomoći za oboljelu djecu, a redovno podržava akcije koje promovišu solidarnost i zajedništvo. Njegov angažman nije motivisan publicitetom, već iskrenom željom da vrati zajednici koja ga je pratila i podržavala tokom karijere. Takvi postupci govore o njegovom karakteru jednako glasno kao i sportski uspjesi.
- Danas, dok razmišlja o budućnosti, Tosić ne krije da i dalje ima snove. Njegova strast prema sportu i porodici ostaje jednako jaka, a želja da dobije sina kome bi prenio ljubav prema fudbalu i dalje je prisutna. Ali jednako važno, on želi da i svoje kćerke nauči vrijednostima discipline, rada i poštovanja. Njegov pogled nije usmjeren samo na sportske ciljeve, već i na odgoj djece koja će jednog dana, kako kaže, biti „njegovo najveće nasljeđe“.
Ono što se može naučiti iz njegove priče jeste da je život fudbalera više od utakmica i transfera. To je borba sa izazovima, dokazivanje i balansiranje između javnog i privatnog. Duško Tosić pokazuje da je moguće ostati vjeran sebi, svojoj porodici i svom pozivu, bez obzira na pritiske. Njegova snaga leži u tome što uvijek stavlja porodicu ispred svega, a sport koristi kao sredstvo za prenošenje univerzalnih vrijednosti.
