Priča o susretu Miroslava Ilića i njegovog sina Devina još jednom je podsjetila javnost koliko su sudbine ljudi, bez obzira na slavu i uspjeh, isprepletene emocijama, tugom i nadom. Nakon dugogodišnje pravne borbe, Viši sud u Beogradu presudio je da su Miroslav i Devin otac i sin, čime je stavljena tačka na višedecenijske sumnje i nagađanja.
- Međutim, pored presude, posebno je snažno odjeknulo sjećanje Mirjane Antonović, Devinove majke, na trenutke kada se Miroslav zaista susreo sa sinom dok je on još bio dijete.
Mirjana je u jednom intervjuu evocirala uspomene na taj davni period, ističući kako su se Miroslav i Devin susreli dok je mališan imao tek 18 mjeseci. U njenom prisjećanju najživlje je ostao trenutak kada je pevač sinu poklonio zlatni lančić sa krstićem. Opisala je i emotivnu scenu u hotelu „Interkontinental“, kada se Miroslav igrao sa dječakom, ali svaki put kada bi krenuo prema vratima, Devin bi zaplakao. „On se tri puta vraćao da ga uzme, kao da je osjećao da će se razdvojiti“, prisjetila se Mirjana, naglašavajući da je to bio njihov posljednji susret iz djetinjstva.
- Te riječi potvrdio je i sam Devin, koji i danas, kao odrasli čovjek, čuva lančić koji mu je otac poklonio. „Imam zlatni lančić sa krstićem koji još nosim“, rekao je, ističući da mu taj predmet ima neprocjenjivu emotivnu vrijednost. Taj mali dar postao je simbol veze koja je kasnije bila izgubljena, ali nikada potpuno prekinuta.
Kada je Devin saznao istinu o svom porijeklu, odlučio je da kontaktira Miroslava. U telefonskom razgovoru, koji se odvijao nakon decenija tišine, nije bilo neprijatnosti – naprotiv, razgovor je tekao mirno i iskreno. Devin je, kako kaže, jednostavno predstavio sebe riječima: „Je l’ to Miroslav Ilić? Ovde Devin, tvoj izgubljeni sin iz Amerike.“ Nakon kraće pauze, Miroslav mu je odgovorio: „Drago mi je da si živ i da si dobro.“ Taj trenutak bio je početak njihove kratke komunikacije, u kojoj su razgovarali o životu, pa čak i o fudbalu, pokušavajući pronaći zajednički jezik koji nikada ranije nisu imali priliku da izgrade.
Dogovorili su i susret u Beogradu, ali on se, nažalost, nije ostvario. Devin je kupio avionsku kartu i spremao se da se napokon sretne sa ocem, ali ga je Miroslav nedjelju dana pred put nazvao i otkazao viđanje. Taj potez ostavio je gorak trag, jer je ukazivao na to da, iako je istina izašla na vidjelo, rane prošlosti i dalje nisu bile zacijeljene.
Ova priča nosi snažnu poruku o složenosti porodičnih odnosa, posebno kada su obilježeni tajnama, neizgovorenim riječima i dugogodišnjim ćutanjem. Iako je sudski postupak razjasnio činjenice, emotivna dimenzija ostaje – sin koji je tražio očevu blizinu i otac koji se dvoumio da li je spreman da je pruži.
- U javnosti, ova saga izazvala je brojne komentare – dok jedni izražavaju razumijevanje za Miroslava, smatrajući da je riječ o preteškoj životnoj situaciji koju nije znao da iznese, drugi staju na Devinovu stranu, naglašavajući da nijedno dijete ne bi trebalo da bude lišeno očinske ljubavi.
Bez obzira na različite poglede, ostaje činjenica da su i Miroslav i Devin, svaki na svoj način, nosili težak teret ove priče. Zlatni lančić, dječji plač u hotelu, telefonski razgovor pun nade – to su slike koje pokazuju da ljubav i povezanost ne može izbrisati ni vrijeme ni udaljenost, ali i da je hrabrost da se suočimo sa sopstvenim odlukama jednako važna kao i istina.
