Proročanstva velikih duhovnika oduvijek su izazivala pažnju i strahopoštovanje, a među njima posebno mjesto zauzimaju riječi Prepodobne Sofije Klisurske.
- Ova svetiteljka, koju je Carigradska patrijaršija proslavila 2012. godine, ostavila je iza sebe opomene koje i danas bude jezu – upozoravala je na pokajanje, molitvu i dolazak Trećeg svjetskog rata, u kojem, prema njenim riječima, neće preživjeti više od četvrtine čovječanstva.
- Rođena u pontijskom selu, Sofija je rano doživjela tragedije. Muž joj je odveden u radni logor iz kojeg se nikada nije vratio, a smrt je ubrzo odnijela i njeno dijete. Ostavši sama, povukla se u planine gdje je započela strogi život askeze i posta. Ljepotu je skrivala pepelom po licu, a dane provodila u molitvi. Kasnije je Bogorodica odvela u manastir Rođenja Presvete Bogorodice u Klisuri, u Kastoriji, gdje je provela gotovo pola vijeka u tihovanju i odricanju.
Svetiteljka je često ponavljala da Bogorodica danonoćno plače i moli Hrista za spas čovječanstva, ali da će, ako ljudi ne pronađu put pokajanja, uslijediti strašna kazna. Govorila je o demonima, o mržnji koja se širi svijetom i upozoravala na budućnost toliko mračnu da je u njenim riječima odzvanjao strah: „Doći će vrijeme kada će ljudi jesti ljudsko meso.“ Njene poruke bile su jednostavne, ali snažne – molitva, ljubav, smirenje i post kao put spasenja.
- Sofija je bila poznata i po tome što je drugima davala sve što je imala. Novac koji bi joj donijeli, odmah bi prosleđivala siromašnima ili djevojkama bez miraza. Nikada nije žalila nikoga, već je svaku muku pokušavala ublažiti riječima utjehe i molitvom. Ljudi su je slijedili, iako često nisu razumjeli njen jezik, jer su osjećali snagu i toplinu njenog prisustva. Vjerovalo se da njena blagodat vraća snagu, a mnogi su odlazili iz njenog društva preporođeni.
Svetiteljka je, prema predanjima, imala i brojna čudesna iskustva. Govorila je seljanima o nadolazećem turskom napadu, čime je spasila cijelo selo. Na brodu punom izbjeglica koji je prijetio da potone, molila se da ona potone umjesto drugih – ali, prema pričama, Bogorodica je umjesto toga spasila sve putnike. Ljubav prema prirodi takođe ju je krasila: ptice su kružile oko nje dok je molila, a medvjedica joj je dolazila iz šume i jela iz njenih ruku.
- Kada se ozbiljno razboljela, Sofija nije potražila ljekare. Vjerovala je da će je Bogorodica izbaviti od bola – i prema predanju, upravo se to dogodilo. Ozdravila je na čudesan način, a kasnije je pokazivala ožiljak kao svjedočanstvo čuda.
Prepodobna Sofija upokojila se 6. maja 1974. godine. Njene mošti pronađene su osam godina kasnije, šireći miris bosiljka. Vernici u Grčkoj i širom pravoslavnog svijeta i danas je poštuju, a njene riječi ostaju opomena: pokajanje, ljubav i smirenje jedini su put da se čovječanstvo spasi od gneva Božijeg.
