Hormoni se s razlogom nazivaju tjelesnim regulatorima svaki od njih ima specifičan zadatak i utiče na rad gotovo svake ćelije u organizmu.U današnjem čalnku vam donosimo nekoliko korisnih savjeta kako da prepoznate dali vam gluten smeta.
- Da bi hormoni mogli obavljati svoju ulogu, moraju se vezati za receptore na površini ćelija. Primjer za to je tiroidni hormon, koji može djelovati samo kada se spoji s receptorima štitnjače.
Štitna žlijezda u toj priči ima centralnu ulogu. Njeni hormoni utiču na metabolizam, ritam srca, tjelesnu temperaturu i mnoge druge funkcije. Zbog toga svaki poremećaj u radu ove žlijezde odražava se na cijeli organizam. Statistika govori sama za sebe: više od 250 miliona ljudi širom svijeta pati od hipotireoze, dok se procjenjuje da će svaka osma žena u nekom trenutku života imati problem sa štitnjačom.
Posebno interesantna tema je odnos između štitne žlijezde i glutena. Većina poremećaja tiroidnih hormona zapravo spada u autoimune bolesti. Gluten, protein prisutan u pšenici i drugim žitaricama, može biti okidač za imunološke reakcije. Kada dospije u krvotok, tijelo ga prepoznaje kao stranu supstancu i stvara antitijela. Problem nastaje kada imunološki sistem greškom „zamijeni“ gluten sa tkivom štitnjače i krene da napada vlastiti organ. Ovaj fenomen objašnjava zašto mnogi pacijenti s Hashimotovim tiroiditisom ili Gravesovom bolešću doživljavaju pogoršanje simptoma nakon konzumacije glutena.
- Prema pisanju portala Glas Srpske, sve je više ljudi u regionu koji se odlučuju na bezglutensku ishranu, ne zbog celijakije, već zbog tzv. necelijakijske osjetljivosti na gluten. Oni često prijavljuju simptome poput nadutosti, glavobolja ili umora, iako nemaju klasične laboratorijske nalaze oštećenja crijeva. Stručnjaci naglašavaju da tijelu može trebati i nekoliko mjeseci da se oporavi od upale izazvane glutenom, pa kratkotrajne dijete obično nisu dovoljne.
Deset znakova može upozoriti na negativnu reakciju organizma na gluten. Među njima su probavne smetnje, osjećaj iscrpljenosti nakon obroka, migrene, hormonski disbalans ili pak upale zglobova. Neki simptomi su neočekivani, poput keratoze pilaris, poznate i kao „kokošja koža“ na rukama. Autoimuni poremećaji poput lupusa, reumatoidnog artritisa i multiple skleroze također se mogu pogoršati pod uticajem glutena.
- Uloga štitnjače u svemu tome je presudna. Ona proizvodi hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3), koji diktiraju brzinu metabolizma i učestvuju u rastu i razvoju. Kada ti hormoni nisu u ravnoteži, posljedice mogu biti raznolike – od naglog debljanja, umora i osjetljivosti na hladnoću kod hipotireoze, do nervoze, ubrzanog pulsa i nesanice kod hipertireoze. Autoimune bolesti štitnjače, poput Hashimotovog tiroiditisa i Gravesove bolesti, najčešći su uzroci ovih poremećaja.
Kako navodi Večernji list, istraživanja potvrđuju da eliminacija glutena kod pacijenata s Hashimotovom bolešću može dovesti do smanjenja upalnih procesa i poboljšanja subjektivnog osjećaja zdravlja. Ipak, stručnjaci upozoravaju da ovakve promjene u ishrani treba uvoditi uz savjet ljekara i nutricioniste, jer nepravilno planirana dijeta može dovesti do nedostatka važnih nutrijenata.
Netolerancija na gluten širi je pojam od celijakije. Dok celijakija jasno oštećuje sluznicu tankog crijeva i ima ozbiljne posljedice, necelijakijska osjetljivost na gluten može uzrokovati slične tegobe bez trajnog oštećenja crijeva. Zato mnogi ljudi ostaju nedijagnosticirani, iako se bore s hroničnim umorom, probavnim problemima ili emocionalnim oscilacijama.
- Dijagnostika bolesti štitnjače obično se radi kroz krvne testove koji mjere TSH, T4 i T3, a kod sumnje na autoimunu reakciju i antitijela. Liječenje uključuje hormonsku terapiju, ali i dodatne korake, poput promjene prehrane. Preporuke uključuju dovoljan unos joda, selena i cinka, minerala važnih za sintezu hormona. Namirnice poput morskih plodova, orašastih plodova i sjemenki mogu biti posebno korisne za očuvanje funkcije štitnjače.
Kako navodi portal Danas, domaći endokrinolozi savjetuju pacijentima da se pored hormona posvete i cjelokupnom načinu života – redovnoj fizičkoj aktivnosti, dovoljno sna i smanjenju stresa. Sve su to faktori koji mogu olakšati simptome i pomoći tijelu da se izbori s poremećajem. U kombinaciji s bezglutenskom ishranom, ovakav pristup može donijeti značajne rezultate.
Zaključak je jasan – štitna žlijezda je osjetljiv, ali ključan organ za zdravlje cijelog tijela. Njena povezanost s glutenom otvara novo polje razumijevanja autoimunih bolesti i pokazuje da hrana koju jedemo ima moć da utiče na hormone i imunitet. Za mnoge pacijente, eliminacija glutena nije samo dijeta, nego korak ka vraćanju kontrole nad vlastitim zdravljem. Redovne kontrole, pažljivo planirana ishrana i svijest o povezanosti hormona i imunološkog sistema najvažniji su saveznici na tom putu.
