Cassie i Joey Roth upoznali su se 2004. godine, a njihova priča nalikovala je na bezbroj drugih ljubavnih priča. Iskrena privrženost prerasla je u brak, a zajednički život obogatili su s dvoje djece.
- Sve je izgledalo kao mirna svakodnevica jedne porodice dok ih život 2015. godine nije stavio pred izazov koji je nosio i radost i tragediju. Cassie je saznala da nosi trojke, vijest koja ih je ispunila srećom, ali i strahopoštovanjem – jer odgajati petoro male djece značilo je ogroman teret, ali i beskrajnu ljubav. Njihove dvije kćerke, Chloe i Tanli, s nestrpljenjem su čekale dolazak braće i sestre.
Krajem januara 2016. Cassie je rodila dva dječaka i djevojčicu. Nakon prvih komplikacija činilo se da je najteže prošlo. Dana 5. februara po prvi put je držala svoje bebe u naručju, a odlazak kući bio je ispunjen uzbuđenjem. Posteljine su bile pripremljene, krevetići namješteni, a planovi za zajednički život tek su počinjali. Ali, sudbina je za ovu porodicu imala drugačiji tok.
- Samo deset dana nakon rođenja trojki, život se okrenuo u tragediju. Ljekari su već tokom boravka u bolnici otkrili krvne ugruške u Cassienim plućima, no nakon tretmana smatrali su da je stanje pod kontrolom. Bila je iscrpljena, ali su vjerovali da se oporavlja. Poslali su je kući, a ona i Joey odlučili su ostaviti strahove iza sebe. Međutim, dva dana kasnije Cassie se probudila s bolovima u grudima. To je bio znak da je opasnost i dalje prisutna.
Kasnije se saznalo da je potajno uzimala lijekove protiv zgrušavanja krvi, ne govoreći nikome o tome. Kada je Joey nakon njene smrti otvorio torbu, pronašao je bočicu tih lijekova. Kombinacija medikamenata, hormonalnih promjena i iscrpljenog tijela bila je fatalna. Cassie je preminula, ostavivši iza sebe muža i petoro djece.
Joey je opisao trenutak gubitka riječima koje odražavaju šok i bol: „Sve se srušilo u jednom trenutku, ali morao sam ostati jak – zbog njih.“ Njegova djeca postala su razlog da pronađe snagu i nastavi dalje. U svakom njihovom osmijehu vidio je odraz majke, a u njihovim malim rukama nalazio je smisao da preživi najteži period života.
Ovakvi slučajevi podsjećaju koliko je postporođajni period rizičan, a često zanemaren. Prema podacima Kliničkog centra Srbije, komplikacije nakon porođaja, uključujući trombozu i plućne embolije, i dalje spadaju među ozbiljne uzroke smrtnosti majki. Stručnjaci naglašavaju da su redovne kontrole, pravovremena dijagnostika i otvoren razgovor s ljekarima ključni kako bi se smanjili ovakvi rizici. Cassiena priča, iako tragična, jasno pokazuje koliko su medicinski nadzor i iskrenost pacijenata važni.
- Ipak, Joey se nije slomio. Svakodnevno je balansirao između brige o trojkama i odrastanja dvije starije kćerke. U tome je pronalazio smisao – vjerujući da ljubav supruge živi kroz njih. Njegova snaga nije bila u tome da zaboravi bol, već da ga pretvori u motivaciju. Takva posvećenost roditelja, koji ostaju sami s djecom, sve češće se ističe i u domaćim pričama. Udruženje „Roditelj“ iz Beograda u svojim publikacijama redovno podsjeća na težinu koju samohrani roditelji nose, ali i na nevjerovatnu snagu kojom grade nove živote za svoju djecu.
Kako godine prolaze, Joey sve više shvata da se Cassiena ljubav nalazi u svakom njihovom zajedničkom trenutku. Kaže da svoju pažnju i brigu sada usmjerava isključivo na djecu, jer kroz njih njegova supruga nastavlja da živi. Djeca odrastaju, a sa njima raste i sjećanje koje postaje temelj za budućnost.
Na domaćem tlu, ovakve priče često su inspiracija za humanitarne inicijative. Crveni krst Srbije redovno upozorava na važnost podrške porodicama koje prolaze kroz gubitke i podsjeća da zajednica može biti ključni oslonac u trenucima kada se pojedinac osjeća slomljeno. Upravo to pokazuje i Joeyev primjer – da ljubav i snaga zajednice mogu pomoći da se prevaziđu i najveće tragedije.
- Na kraju, njegova priča nije samo o gubitku, nego i o nastavku. Ona nas uči da život može biti krhak, da se sve može promijeniti u jednom danu, ali i da postoji nevjerovatna snaga u roditeljskoj ljubavi. Cassie je otišla, ali u svakom koraku njene djece živi uspomena na nju. Joey, iako slomljen, pronašao je način da nastavi, da gradi i da voli, jer zna da upravo to Cassie nikada ne bi htjela da prestane.
Njihova priča ostaje podsjetnik da i u najvećem bolu postoje trenuci nade. Da se snaga ne mjeri time koliko puta padnemo, već koliko puta ustanemo – zbog onih koje volimo
