Krstarenja Arktikom uvijek bude osjećaj posebnog strahopoštovanja. Hladna tišina mora, ogromni ledeni blokovi i nepregledne ravnice snega podsjećaju čovjeka koliko je zapravo mali pred veličinom prirode.
- Tako je bilo i tokom posljednje turneje sezone, kada je grupa turista zaplovila prema Wrangelovom ostrvu – mjestu koje nosi reputaciju jednog od najdivljijih i najnedirnutijih kutaka planete. Niko nije mogao ni slutiti da će prisustvovati prizoru koji će im ostati urezan u pamćenju za cijeli život.
Dok je brod polako plovio, putnici su posmatrali krajolik s palube. Svi su bili zadivljeni prostranstvima u kojima se činilo da je vrijeme stalo. A onda se na horizontu pojavilo nešto neobično – deseci, zatim stotine bijelih figura koje su se kretale duž obale. U prvi mah, mnogi su pomislili da se radi o stadu ovaca. “Ovce? Na Arktiku?” neko se nasmijao, a ostali su odmahivali glavom, pokušavajući da pronađu logično objašnjenje.
Kako se brod približavao obali, šapat turista prerastao je u uzvike nevjerice. Bijele figure nisu bile ovce. Pred njihovim očima ukazalo se nešto što se rijetko viđa – ogromna skupina polarnih medvjeda. Stotine njih, raštrkanih po obali, kretale su se polako, kao vojska prirode koja je upravo zakoračila na scenu.
- Bio je to prizor kakav se viđa samo jednom u životu. Neki su medvjedi sjedili na snijegu, drugi su se gurkali ili odmarali, dok su se mladi igrali u plićaku. Turisti su stajali bez daha, nesposobni da odvoje pogled od te nevjerovatne slike. Aparati i telefoni su klikali, ali i bez snimaka, bilo je jasno da je riječ o nečemu što prevazilazi običan doživljaj.
Polarni medvjedi su na Wrangelovom ostrvu česta pojava, ali viđanje tolikog broja na jednom mjestu prava je rijetkost. Stručnjaci objašnjavaju da se tokom kraja sezone lova medvjedi često okupljaju bliže obali u potrazi za hranom, čekajući trenutak kada će more ponovo zamrznuti kako bi krenuli na svoje duge rute po ledu. To što su turisti naišli na ovakvo okupljanje bila je čista sreća.
Kapetan broda naredio je da se prilazi polako, bez buke i nepotrebnog uznemiravanja životinja. Putnici su se naginjali preko ograde, posmatrajući svaki pokret tih moćnih stvorenja. U očima im se ogledao spoj divljenja i straha – jer pred njima nije stajala bajka, već stvarna priroda u svoj svojoj snazi i surovosti.
Jedna putnica kasnije je ispričala da je imala osjećaj kao da je svjedok nečeg svetog: “Gledati toliko polarnih medvjeda odjednom – to nije samo turizam, to je podsjetnik koliko je ovaj svijet čudesan i krhak.”
Za mnoge, to je bio i trenutak introspekcije. Arktik nije samo destinacija za fotografije; on je dom rijetkim i ugroženim vrstama, mjesto gdje se ravnoteža života održava na tankoj niti. Prisustvo stotina polarnih medvjeda bilo je podsjetnik na to da se njihov opstanak sve više dovodi u pitanje usljed klimatskih promjena. Ledom okovani pejzaži, koji im omogućavaju lov i kretanje, nestaju brže nego ikada prije.
Putnici su se vratili s krstarenja sa spoznajom da su vidjeli nešto što će možda biti sve rjeđe u godinama koje dolaze. Bila je to slika ljepote, ali i upozorenja. Jer polarni medvjedi, ti vladari Arktika, danas zavise od odluka i djela ljudi daleko od njihovih hladnih obala.
Snaga tog trenutka ogledala se i u šutnji koja je zavladala na palubi nakon što je brod nastavio dalje. Ljudi nisu žurili da pričaju ili da komentarišu. Svi su stajali zamišljeni, svjesni da su upravo svjedočili jednoj od najspektakularnijih scena u prirodi.
- Na kraju putovanja, kada su se vratili u civilizaciju, snimci i fotografije počeli su da kruže društvenim mrežama. Reakcije su bile iste – čuđenje, divljenje i zahvalnost. “Nevjerovatno. Kao da se svijet na trenutak otvorio i pokazao svoje najskrovitije lice,” pisali su komentatori.
Za one koji su to doživjeli uživo, ostala je uspomena koja će ih pratiti cijelog života. Krstarenje Arktikom možda je bilo planirano kao još jedno putovanje, ali se pretvorilo u lekciju o snazi prirode, o čudima koja se kriju iza horizonta i o odgovornosti koju čovjek ima prema svijetu koji dijeli sa svim živim bićima.
Jer ono što se dogodilo tog dana na Wrangelovom ostrvu nije bila samo turistička atrakcija. To je bio trenutak koji nas podsjeća da su najveća čuda ovog svijeta ona koja ne možemo ni zamisliti dok ih sami ne ugledamo.
