Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas se sjećaju života i podviga prepodobnog Doroteja, pustinjaka koji je svojim skromnim i strogim načinom života ostavio dubok trag u duhovnoj istoriji hrišćanstva.
- Rođen u oblasti Tivaida, ovaj monah je dugi niz decenija živio u pustinji blizu Aleksandrije, u mjestu poznatom kao Kelije Pustinjačke, gdje je posvetio život tihovanju, radu i molitvi.Njegov učenik, prepodobni Paladije, episkop Jelenopoljski, u svom čuvenom spisu „Lavsaik“, opisuje Doroteja kao starca nevjerovatne izdržljivosti i posvećenosti. Navodi da je čak šezdeset godina proveo u pećini, vodeći izuzetno strog način života. Tokom dana, pa i pod nesnosnim vrućinama, skupljao je kamenje u primorskoj pustinji i gradio kelije – skromne nastambe koje je kasnije davao onima koji nisu imali snage ili mogućnosti da ih sami sagrade. Njegova nesebičnost bila je ogledalo duhovne veličine: iako je sam živio krajnje skromno, radio je da bi drugima olakšao život.
Dorotejev način ishrane bio je jednako asketski. Zadovoljavao se s malo suvog hljeba, pregrštom zeleni i tek sa malo vode. Noći nije provodio u odmoru, jer ga njegov učenik Paladije nikada nije vidio da leži ili ispruža noge. Umjesto toga, provodio je sate pletući korpe od palminog pruća, zarađujući tako dovoljno da obezbijedi hljeb za sopstveni život. Njegova svakodnevica bila je satkana od rada, discipline i tihe molitve, što ga je učinilo simbolom istrajnosti i odricanja. Upokojio se krajem IV vijeka, ostavivši iza sebe primjer kako se svetost dostiže jednostavnošću i unutrašnjom snagom.
- Pored priče o njegovom životu, današnji dan donosi i podsjećanje na običaje i vjerovanja koja prate hrišćanski post. Prema crkvenom predanju, nikada ne treba narušavati post srijedom i petkom, jer je riječ o danima koje je sama Crkva ustanovila kao znak odricanja i pokajanja. Ako se dogodi da neko prekrši ovaj zavjet, uči se da se treba obratiti molitvom Bogu i više ne ponavljati grešku. Upravo ova jednostavna, a snažna poruka, ukazuje na to da duhovna disciplina nije stvar stroge zabrane, već prilika da čovjek uskladi svoj život sa višim principima.
Još jedna važna poruka vezana za uspomenu na prepodobnog Doroteja odnosi se na čin milosrđa. Besjede naglašavaju da čovjek nikada ne smije uskratiti pomoć onome kome je potrebna. Kao što Gospod nikome ne uskraćuje darove, tako ni čovjek ne treba odbiti onoga koga mu život dovede u susret. Ako siromah pruži ruku samo jednom u životu, dužnost je da mu se pomogne, jer nemilost se, kako se navodi, vraća poput žeravice koja prži savjest i ne da mira dok srce ne omekša.
Ova pouka o dobroti i velikodušnosti duboko je usađena u srpskoj tradiciji. U knjizi „Narodni običaji i verovanja Srba“, etnolozi iz Etnografskog muzeja u Beogradu naglašavaju da se upravo na postovima i činima dobrotvorstva gradila zajednica i osjećaj solidarnosti. Takvi primjeri iz prošlosti svjedoče da vjera nije bila samo lična praksa, već i način da se pomogne onima najslabijima i najugroženijima. Dorotejev život se zato tumači i kao simbol nesebičnog davanja drugima.
- Kada se govori o značaju posta i milosrđa u današnjem vremenu, vrijedi podsjetiti i na riječi patrijarha Pavla, koji je često naglašavao da prava vjera nije samo u obredima, već u življenju dobrote. „Ne odričite dobra onome kome je potrebno“, govorio je, „jer će vam se ono vratiti u trenutku kada to najmanje očekujete“. Ova misao duboko se prepliće s poukama prepodobnog Doroteja. Prema pisanju lista „Pravoslavlje“, koji izdaje Srpska pravoslavna crkva, upravo ovakvi primjeri svetitelja trebaju da budu podsticaj vjernicima da u svakodnevnim izazovima pronađu snagu u jednostavnosti i dobroti.
Duhovna snaga Doroteja može se razumjeti i kroz širu sliku hrišćanske tradicije u regionu. Mnogi manastiri u Srbiji i Crnoj Gori čuvaju uspomenu na asketski način života pustinjaka. Monasi manastira Ostrog često ističu da im život prepodobnih pustinjaka služi kao podsjetnik da se svetost ne ogleda u moći ili bogatstvu, već u dosljednosti i tihoj posvećenosti. Dorotejev primjer je zato jednako aktuelan i danas, jer u vremenu kada dominira brzina i potrošnja, on nas vraća na vrijednosti skromnosti i unutrašnjeg mira.
- Na kraju, spomen prepodobnog Doroteja nije samo pobožno prisjećanje na jednog davnog pustinjaka, već i prilika da se iznova promisli o tome šta znači živjeti dostojanstveno i u skladu sa sobom. Njegov život govori da čovjek, bez obzira na okolnosti, može pronaći snagu u skromnosti, radu i tišini. A poruke o postu i milosrđu podsjećaju da se duhovna veličina mjeri ne onim što uzimamo, već onim što dajemo drugima.
