U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivu priču koja govori o izdaji i bolu.Priča o Ričardu i Donel Batista odjeknula je u javnosti ne samo zbog emotivne strane, već i zbog pravnih pitanja koja su otvorena tokom njihovog razvoda.
- Ričard je bio spreman da za ljubav svoje supruge učini ono što je malo ko sposoban – da joj pokloni svoj bubreg. Njegova odluka nije bila motivisana samo ljubavlju, već i željom da spasi brak koji je već tada bio poljuljan. Donel se suočavala sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, dvije transplantacije bubrega nisu bile uspješne, a on je vjerovao da će njegov čin biti spas i za njen život i za njihov odnos.
Ipak, sudbina je krenula drugim putem. Samo četiri godine nakon transplantacije, Donel je zatražila razvod. To je za Ričarda bio udarac koji nije mogao lako da prihvati. Posebno jer je bio uvjeren da je ona ušla u aferu nedugo nakon što je primila njegov bubreg. Ogorčen i povrijeđen, u sudnici nije tražio ništa osim – da mu se organ vrati. Naravno, znajući da je to nemoguće, ponudio je alternativu: odštetu od 1,5 miliona dolara.
Sud se suočio s nesvakidašnjim zahtjevom koji je izazvao čuđenje javnosti. Pravna dilema nije bila jednostavna – kako odrediti vrijednost organa, a pritom ostati u okvirima zakona? Presuda je bila jasna: organi se ne mogu tretirati kao imovina koja se vraća ili nadoknađuje tokom razvoda. Drugim riječima, sud je zaključio da bubreg predstavlja poklon i da kao takav ne može biti predmet poravnanja. Ričard je, i pored svoje žrtve, ostao bez ikakve pravne mogućnosti da povrati ono što je dao iz ljubavi.
Ova presuda otvorila je šira pitanja o tome šta se zapravo smatra imovinom u braku. Prema američkom pravnom sistemu, zajednička imovina je sve što supružnici stvore ili zarade tokom zajedničkog života. S druge strane, posebna imovina uključuje sve što je stečeno prije braka ili tokom braka putem poklona, nasljedstva ili zaveštanja. Poklon se, po definiciji, tretira kao dobrovoljan čin i ne može biti predmet nadoknade. To znači da je Donel, bez obzira na težinu situacije, bubreg dobila kao ličnu imovinu, a ne kao nešto što pripada oboma.
- Slična pravila važe i kada je riječ o medicinskim procedurama. Kada jedan supružnik plati operaciju ili medicinski tretman drugom, sudovi to smatraju gestom dobre volje, odnosno poklonom. Zbog toga nema zakonskog osnova da se ta sredstva ikada vrate, bez obzira na ishod braka. I upravo ta paralela pokazuje koliko je pravni sistem rigidan kada su u pitanju emocije i ljudska žrtva.
Da bi se razumjela širina ovog slučaja, korisno je podsjetiti se i na domaće zakonodavstvo. Prema porodičnom zakonu u Srbiji, slično kao u Americi, pokloni koje jedan supružnik dobije tokom braka spadaju u posebnu imovinu, osim ako nisu izuzetno velike vrijednosti. Kako navodi Politika, sudovi u ovakvim okolnostima ispituju ukupnu imovinsku situaciju i porede vrijednost poklona sa prihodima bračnih partnera. Ako je poklon značajan, može se svrstati u zajedničku imovinu, ali organi i medicinske intervencije ostaju izuzetak.
Psihološki gledano, slučaj Batista nosi snažnu poruku o tome kako emocije, žrtva i očekivanja nisu uvijek u skladu sa realnošću. Ričard je bio siguran da će njegov čin promijeniti tok njihovog života, ali je umjesto toga doživio izdaju i osjećaj da je njegova žrtva obezvrijeđena. Kako piše Blic, stručnjaci često naglašavaju da velike žrtve u braku, umjesto da učvrste odnos, ponekad stvore dodatni pritisak i osjećaj obaveze kod onog koji prima. Upravo taj nesklad može dovesti do udaljavanja partnera, što se, čini se, dogodilo i u ovom slučaju.
- Sociolozi ističu da ovakve priče nisu samo senzacionalne anegdote, već i ogledalo društva. One pokazuju kako brak, ljubav i pravni sistemi funkcionišu u dodiru sa ekstremnim situacijama. U Srbiji, kako podsjeća Novi magazin, i dalje postoje brojne dileme oko imovinskih odnosa u braku, posebno kada su u pitanju pokloni i nasljedstvo. Sudska praksa se često razlikuje od slučaja do slučaja, a emocije i moralne dileme ostaju u sjeni zakonskih odredbi.
Na kraju, Ričardova priča nije samo o izgubljenom organu i propalom braku. Ona je i priča o granicama ljudske žrtve, o tome šta zakon prepoznaje kao vrijednost, a šta ostavlja u domenu emocija i intime. Njegov slučaj podsjeća da, iako ljubav može biti snažan pokretač velikih odluka, pravni sistem se uvijek vodi hladnim definicijama i pravilima. A upravo u toj raskrsnici između emocija i zakona nastaju najpotresnije životne priče.
