Poslednjih nedelja padala je u san toliko brzo da nije ni stizala da oseti jastuk pod glavom. U početku je verovala da je sve posledica umora – od posla, svakodnevnog stresa i života koji joj je delovao pretežak. Ali onda je primetila gorak ukus u čaju.
- Baš u onom koji joj je David pripremao sa osmehom, uz reči ljubavi. Onaj isti čaj koji je do tada obožavala.Pokušavala je da odbaci sumnje, govoreći sebi da je paranoična, da previše gleda trilere i da izmišlja. Ali unutrašnji nemir nije prestajao. Te večeri odlučila je da proveri. Popila je samo gutljaj, a ostatak neprimetno prosula u saksiju. Kada je David video praznu šolju, zadovoljno je rekao: „Vidiš, odmah ćeš se opustiti.“

Otišla je u spavaću sobu, legla i pravila se da tone u san. Srce joj je udaralo kao bubanj. Oko ponoći začula je škripu poda i tiho otvaranje vrata. Kroz poluotvorene trepavice videla je Davida – svog muža – kako puzi po podu. U ruci je držao mali metalni ključ. Polako je podigao dasku ispod prozora i izvukao metalnu kutiju.
Kada ju je otvorio, svetlost lampe obasjala je njen sadržaj. Lažni pasoši, novčanice iz različitih zemalja, fotografije nepoznatih žena i pištolj uredno uvijen u tkaninu. Žena je zaledila dah. Onaj isti čovek koji ju je svakog jutra budio poljupcem, pred njenim očima se pretvarao u nekog sasvim drugog.
- David je potom izvukao telefon. Njegov glas, hladan i autoritativan, prelomio je tišinu: „Ne, ne zna ništa. Još nekoliko dana i sve završavamo.“ Te reči probole su je kao nož. O kakvom „završavanju“ je govorio? Da li je ona bila deo tog plana?
Nepomična, disala je plitko i čekala da sve vrati na mesto. Kada je konačno legao pored nje, spokojan i miran, ona je već znala da ništa više neće biti isto. Čim je zaspao, fotografisala je skriveno mesto, zaključala se u kupatilu i pozvala policiju. „Moj muž ima lažne pasoše i oružje u kući,“ šapnula je. „Mislim da nije ono za koga se predstavlja.“
U zoru su stigli policajci. Kada su ga izvodili u lisicama, pogledao ju je ravno u oči i izgovorio rečenicu koja joj se urezala u pamćenje: „Znao sam da nećeš moći da spavaš zauvek.“
Nikada nije saznala njegovo pravo ime. Policija je otkrila da je godinama koristio lažne identitete, bio umešan u međunarodne prevare i da je svaku ženu s kojom je živeo uspavljivao – dok ne bi nestala bez traga. Ona je bila jedina koja se probudila na vreme.
- Te kobne noći, kada su ga odveli, u ruci je i dalje držala praznu šolju. Onu istu iz koje je bezbroj puta pila „čaj iz ljubavi“. Samo što sada zna: ljubav ponekad zaista može imati gorak ukus.