U današnjem članku vam pišemo na temu praznika posvećenog Svetom Stefanu i Jeleni Štiljanović. Ovaj dan u pravoslavnoj tradiciji nosi duboko značenje i podsjeća na vrijednosti vjere, istrajnosti i molitve koja, kako se vjeruje, donosi mir i snagu u trenucima nevolje.
- Sveti Stefan Štiljanović poticao je iz uglednog srpskog plemena Paštrovića, sa područja današnjeg crnogorskog primorja. Njegovi roditelji bili su poznati po pravoslavnoj pobožnosti i trudu da svog sina podignu u duhu vjere. Još u ranoj mladosti pokazivao je izuzetnu bogoljubivost i čovjekoljubivost. Njegovo srce bilo je usmjereno ka Gospodu, a učenja Svetog Pisma pratila su ga kroz sve životne odluke. Za razliku od mnogih mladih vlastelina tog vremena, on je posebnu pažnju posvećivao molitvi i djelatnom življenju vjere, što ga je izdvojilo u narodu kao pravednog i hrabrog čovjeka.
Kako je sazrijevao, Stefan se oblikovao i kao vrsni vojnik. Njegova odvažnost bila je potvrđena u borbama protiv Osmanlija, koje su tada pritiskale srpske zemlje. U narodnom predanju on je zapamćen kao junak čvrste vjere i srca otvorenog za ljude, čovjek koji je znao da spoji vojničku vještinu s hrišćanskom pravednošću. Upravo taj spoj hrabrosti i pobožnosti donio mu je ugled i poštovanje, kako među savremenicima, tako i među budućim pokoljenjima.
- Krajem 15. ili početkom 16. vijeka, Stefan napušta rodni kraj i odlazi u Srem. Tu je postavljen za despota i dobio mjesto Morović, koje postaje njegovo novo sjedište. Kao vladar, nije težio samo političkoj moći, već i dobrobiti naroda. Pravednošću i odanošću vjeri sticao je povjerenje svojih podanika. Prema navodima iz „Politike“, Stefan je slovio za jednog od rijetkih vlastelina koji se u to vrijeme uspijevao držati podalje od zla i uvijek je nastojao činiti dobra djela za zajednicu. Time je ostao zapamćen kao primjer da vlast i služenje narodu mogu stajati ruku pod ruku【Politika】.
Nakon njegove smrti, dogodilo se nešto što je ostavilo dubok trag u crkvenoj i narodnoj svijesti. Na njegovom grobu, kako se bilježi, pojavila se svjetlost koja je otkrila njegove mošti. Ta svjetlost narod je shvatio kao znak svetosti i Božjeg priznanja njegovog životnog puta. Njegove mošti počivale su u manastiru Šišatovac na Fruškoj gori, da bi u vrijeme Drugog svjetskog rata bile prenesene u Beograd. Danas se nalaze u Sabornoj crkvi, pored moštiju kneza Lazara, što dodatno svjedoči o njegovom značaju u srpskoj pravoslavnoj tradiciji. Prema pisanju „RTS-a“, upravo se na mjestu gdje počivaju njegove mošti vjernici okupljaju svake godine, tražeći duhovnu utjehu i osnaženje kroz molitvu【RTS】.
- Njegova supruga, Jelena Štiljanović, nastavila je tim putem. Kada je vidjela da tijelo njenog muža nije podleglo raspadanju, već ostalo netruležno, odlučila je da se zamonaši. Svoj život posvetila je podvigu i molitvi, prateći primjer svog supruga. Tako su njih dvoje ostali simbol skladnog zajedničkog života u vjeri i istrajnosti. Njihova priča i danas služi kao inspiracija mnogim vjernicima da u životnim iskušenjima pronađu snagu u Bogu i molitvi.
Pravoslavni vjernici obilježavanjem ovog praznika podsjećaju se na važnost molitve. Postoji vjerovanje da upravo na današnji dan, kada se proslavlja uspomena na Svetog Stefana i Jelenu, molitva izgovorena iz srca ima posebnu snagu. U narodu se prenosi da molitva upućena ovom svecu pomaže u teškim trenucima, donosi mir i vodi ka duhovnom spasenju. Prema riječima sveštenika sa portala „Srpska pravoslavna crkva“, naglašava se da molitva nije magijski čin, već živi odnos čovjeka i Boga, te da se kroz nju stiče mir i smirenje【SPC】.
- Stihovi koji se vezuju za ovaj praznik svjedoče o veličini Stefana: u njima se kaže da je na zemlji svojom mudrošću stekao slavu, a da ga je Gospod zbog toga smjestio među nebeske žitelje. Njegovo tijelo, netruležno i nakon smrti, za vjernike je dokaz čiste i pravedne duše. Zato se Svetom Stefanu upućuje molitva s nadom da će se zauzeti za one koji mu se obraćaju i da će njihove riječi prenijeti pred lice Božje.
U konačnici, praznik Svetog Stefana i Jelene Štiljanović ostaje duboko utkan u identitet pravoslavnih vjernika. Njihovi životi svjedoče da pravednost, vjera i ljubav prema narodu ne prolaze nezapaženo, već ostaju zapamćeni i proslavljeni kroz vjekove. U današnje vrijeme, kada su ljudi često suočeni sa ličnim i društvenim nevoljama, podsjećanje na njihovu snagu i molitva upućena Bogu predstavljaju izvor utjehe i nadahnuća.
