Dug i zdrav život oduvijek je bio želja mnogih generacija. Iako se često vjeruje da je sve u rukama genetike, stručnjaci ističu da na vitalnost snažno utiču i naše svakodnevne odluke. Ono što nasljeđujemo od majke, posebno mitohondrije – organele odgovorne za stvaranje energije – svakako oblikuje način na koji starimo. Ali genetika nije presudna. Na životni vijek podjednako utiču navike, ishrana, san i način na koji se nosimo sa stresom.
- Profesorica i nutricionistkinja Svetlana Stanišić naglašava da nas genetika može odrediti, ali nikako potpuno. Postoje sindromi u kojima se ubrzano starenje jasno vidi, no kod većine ljudi upravo stil života pravi razliku. Zbog toga se sve više istražuje kako hrana, navike i povremeni stresovi utiču na produženje vitalnosti.
Često se u javnosti pojave istraživanja koja plijene pažnju dramatičnim tvrdnjama. Jedno od njih izračunalo je da „samo gram kobasice skraćuje život za 27 sekundi, dok gazirani napici odnose čak deset minuta života“. Na prvi pogled zvuči zastrašujuće, ali dr Stanišić upozorava da takvi zaključci nemaju uvijek čvrstu naučnu podlogu. Nije sve tako crno-bijelo, jer na dužinu života utiče mnoštvo faktora. U tome je, kako dodaje, važnija umerenost nego stroge zabrane.
Prema pisanju Politike, stručnjaci u Srbiji već godinama ističu da panika zbog hrane nije rješenje, već da je ključ u umjerenim porcijama i raznovrsnosti namirnica. Ovaj stav podržava i tradicija domaće kuhinje, u kojoj su sezonsko povrće, maslinovo ulje i orašasti plodovi oduvijek imali važno mjesto.
Iako se stres obično doživljava kao neprijatelj, postoje tzv. „pozitivni stresovi“ koji mogu imati suprotan efekat. Primjeri su odlazak u saunu ili kupanje u ledenoj vodi, što u tijelu aktivira posebne proteine zadužene za obnovu ćelija. Organizam voli male izazove, a upravo ti kratkotrajni šokovi mogu ga učiniti otpornijim i usporiti proces starenja. Naravno, hronični stres ostaje štetan i treba ga izbjegavati.
- Sličan efekat ima i povremeni post. Intermitentni post, u kojem se barem 12 sati dnevno ne unosi hrana, podstiče jačanje odbrambenih sposobnosti i pomaže tijelu da se regeneriše. Umerenost i kontrola unosa kalorija pokazali su se kao zajednički imenitelj kod svih dugovečnih ljudi širom svijeta. Njihov organizam, oslobođen stalnog opterećenja varenjem, ima više energije za obnavljanje ćelija.
Na našem prostoru, portali poput Blica često prenose iskustva ljudi iz tzv. „plavih zona“ – područja u kojima ljudi žive izuzetno dugo. Primjećuje se da oni ne jedu industrijski prerađenu hranu, već jednostavne obroke zasnovane na povrću, voću, orašastim plodovima i ribi. I što je još zanimljivije, gotovo svi su fizički aktivni i u poznim godinama.
Kada je riječ o konkretnim namirnicama, posebno se izdvajaju začini bogati antioksidansima poput kurkume i šafrana. Voće i povrće predstavljaju izvor prirodnih zaštitnih materija, dok crno vino u umjerenim količinama donosi resveratrol, supstancu koja ima pozitivno dejstvo na srce i krvne sudove. Maslinovo ulje, orašasti plodovi i masna riba takođe se često pominju kao ključni saveznici dugovečnosti, jer obiluju zdravim mastima i vitaminom E.
No, važno je imati na umu da čak i ono što je korisno može postati štetno u prevelikim dozama. Primjer za to su tanini iz bobičastog voća – korisni u malim količinama, ali potencijalno opasni kada se konzumiraju pretjerano. Granica između lijeka i otrova često zavisi od doze, ističu stručnjaci.
Umereni unos hrane i naglasak na neprerađenim namirnicama ostaju najvažniji savjeti. Svi ljudi koji su doživjeli duboku starost dijele slične karakteristike: vitkost, skroman unos kalorija i izbjegavanje pretjerivanja. Povremeni post, makar jednom dnevno, može biti jednostavan, a učinkovit način da se tijelu pruži odmor.
- Kako navodi RTS u jednoj od svojih emisija o zdravlju, post ne znači gladovanje, već osluškivanje tijela i davanje prostora da samo popravi štetu. U tome se krije i filozofija dugovječnih kultura, koje na hranu gledaju kao na lijek, a ne samo kao na izvor zadovoljstva.
Na kraju, poruka je jasna: dugovečnost nije samo pitanje gena. Ona zavisi od sklopa faktora – od načina na koji jedemo, kako spavamo, koliko smo fizički aktivni i koliko umijemo da balansiramo između odmora i izazova. Mini stresovi poput saune ili hladnih kupki, zajedno s povremenim postom, mogu biti moćan saveznik u očuvanju vitalnosti.
Život se, dakle, ne produžava magičnim receptima ili strogim zabranama, već pažljivim izborom svakodnevnih navika. Genetika nam daje okvir, ali ono čime ga ispunjavamo zavisi od nas samih. A upravo u toj ravnoteži krije se tajna dugog i zdravog života.
