U današnjem članku vam pišemo na temu porodičnih dugova, odgovornosti i granica između pomoći i iskorištavanja. Kroz priču o Ani prikazujemo kako se odluke unutar jedne porodice mogu pretvoriti u teret koji nosi samo jedan njen član.
- Ana je godinama živjela u glavnom gradu, radeći naporno i odričući se svega da bi ostvarila svoj san – kupovinu vlastitog stana. Pet godina štednje, odricanja i rada od jutra do mraka sveli su se na jedan fond koji je trebao postati njena sigurnost i budućnost. No, jedan telefonski poziv promijenio je sve. Majčin glas, drhtav i pun panike, govorio je o dugovima i prijetnjama koje su se nadvile nad porodičnu kuću. Ana nije razmišljala – spakovala je stvari i sjela u voz za rodni grad.
Povratak je bio bolan. Kuća u kojoj je odrasla dočekala ju je hladnom atmosferom i teškim riječima. Roditelji, umorni i zabrinuti, priznali su joj da su upali u ogromne dugove – 27.000 eura. A sve je počelo s njenom mlađom sestrom Lenom, koja je trošila novac bez mjere, uzimala kreditne kartice i oslanjala se na roditelje da pokrivaju njene obaveze. Skupi uređaji, namještaj i luksuzne sitnice otkrivali su gdje je završio sav taj novac.
Ana je ostala šokirana. Dok je ona u gradu živjela skromno, odričući se i sitnih zadovoljstava, porodica je u njenom odsustvu živjela na račun tuđeg duga. Sestra je, umjesto da doprinosi, mijenjala poslove i čekala da je neko drugi izvuče iz problema. Ta spoznaja dovela je Anu do pitanja koje muči mnoge – gdje završava porodična solidarnost, a počinje manipulacija i iskorištavanje?
Prema podacima Agencije za bankarstvo Federacije BiH, broj građana koji se zadužuju potrošačkim kreditima značajno je porastao posljednjih godina, a često upravo mladi ljudi koriste kreditne kartice za pokrivanje svakodnevnih troškova. Stručnjaci upozoravaju da takav način života vodi u dugoročne finansijske probleme, posebno kada se troškovi gomilaju bez jasnog plana otplate. Ana je, suočena s brojkom na papiru, shvatila da od nje očekuju da svojim mukotrpno ušteđenim novcem spasi njihove pogrešne odluke.
- Te noći nije mogla spavati. U svojoj staroj sobi preispitivala je sve – ljubav prema porodici, vlastite ciljeve i granice žrtvovanja. Pomagati porodici nije isto što i odricati se vlastitog života, zaključila je. Ujutro, dok su majka, otac i sestra očekivali da pristane, ona je smogla snage reći odlučno „ne“.
Ta odluka nije bila nimalo laka. Otac joj je spočitavao nezahvalnost, majka plakala, a sestra je hladno tvrdila da je dužna da im sve plati jer „ima, a oni nemaju“. Ali Ana je ostala mirna. Rekla im da prodaju ono što su kupili na kredit i da sami nauče nositi posljedice svojih odluka. Njene riječi, iako teške, bile su znak da je odrasla i da više ne želi da je guraju u ulogu spasitelja.
Centar za socijalni rad u Beogradu u svojim izvještajima često naglašava da se u porodicama u kojima postoji neodgovorno finansijsko ponašanje kod jednog člana, ostali članovi često osjećaju primoranim da preuzmu dugove. Međutim, stručnjaci podvlače da takva dinamika stvara začarani krug – odgovorni članovi iscrpljuju se, a oni neodgovorni nastavljaju po starom. Anina odluka da prekine taj krug nije bila samo lična, već i primjer koliko je važno naučiti reći „dosta“.
Kada je ponovno sjela u voz i gledala kroz prozor pejzaže svog rodnog mjesta koji su nestajali u daljini, osjetila je olakšanje. Nije bilo lako ostaviti porodicu u nevolji, ali je znala da bi žrtvovanje vlastite budućnosti značilo kraj njenog sna. San o stanu ostao je živ, a sada je znao i novo značenje – stan neće biti samo krov nad glavom, nego simbol njene slobode i samostalnosti.
- Prema istraživanju koje je proveo Ekonomskog institut u Zagrebu, sve više mladih ljudi u regiji susreće se s pritiscima porodice kada je riječ o finansijama. Dok jedni nastoje da štednjom i radom izgrade stabilnost, drugi očekuju da im pomoć „po defaultu“ uvijek bude dostupna. Rezultat toga je sve veći jaz u porodicama – između onih koji grade i onih koji troše. Anina priča samo je jedan od primjera kako se taj jaz može razriješiti jedino postavljanjem granica.
Kada za šest mjeseci uplati kaparu i potpiše hipoteku, Ana će dobiti više od stana. Dobit će slobodu od tuđih dugova i osjećaj da je njen trud zaista imao smisla. Njena porodica će, htjeli-ne htjeli, morati naučiti da život na tuđi račun uvijek dođe na naplatu. A ona će, sa svojim teško stečenim domom, nositi i najvrjedniju lekciju – da samopoštovanje počinje onog trenutka kada prestaneš živjeti tuđe greške.
