U današnjem članku vam pišemo na temu izbora koji mijenjaju život i granice do kojih porodice mogu ići kada se suoče s finansijskim slomom. Priča o mladoj Emili pokazuje kako očaj roditelja može prerasti u trgovinu sopstvenim djetetom, ali i kako neočekivani preokreti mogu donijeti novu šansu za budućnost.
- Emili je imala svega devetnaest godina kada su roditelji donijeli odluku koja će joj obilježiti život. Porodična vinarija, ponos i tradicija koja se prenosila kroz generacije, bila je pred bankrotom. Dugovi su se gomilali, a aukcija je već bila na pomolu. U tom trenutku, roditelji su našli „rješenje“ – udaju za bogatog marokanskog šeika Tareka Ben Malika, čovjeka od 75 godina. Za Emili to nije bila udaja, već trgovina. Ugovor s advokatima potpisan je brzo, a sudbina mlade djevojke bila je zapečaćena.
Put u Marakeš bio je tih i bolan. Dok je avion prelazio okeane, Emili je osjećala da ostavlja za sobom slobodu i mladost. Na drugom kraju svijeta dočekala ju je raskošna palata, ispunjena mermernim dvoranama, teškim lusterima i slugama koji su se kretali mehanički. Sve je odavalo luksuz, ali i hladnoću. Za nju to nije bio dom, nego zatvor. Pripreme za vjenčanje bile su jednako teške – svilena haljina s biserima osjećala se kao lanac, a svečana sala puna diplomata i advokata bila je dokaz da njen brak nije čin ljubavi, nego ugovora.
- Iako se nadala da će priče roditelja biti tačne – da šeik samo traži društvo – u dubini duše znala je da se suočava s nečim mnogo ozbiljnijim. Noć nakon vjenčanja za Emili je bila najstrašnija. Sluškinje su je pripremale prema tradiciji, oblačeći je u prozirne tkanine i podsjećajući na očekivanja koja stoje pred njom. Svaka sekunda bila je iščekivanje bola i poniženja.
Prema podacima Sigurne kuće Sarajevo, veliki broj djevojaka u regionu još uvijek biva primorano na prisilne brakove, iako se o tome rijetko javno govori. Stručnjaci upozoravaju da je riječ o ozbiljnom obliku nasilja, koji se često opravdava ekonomskim teškoćama ili „porodičnom čašću“. Emili je bila simbol upravo takve sudbine – djevojke koju su roditelji stavili na „tržište“ da bi spasli vlastiti imetak.
Ipak, ono što je uslijedilo te noći niko nije očekivao. Kada je Tarek ušao u sobu, nije se dogodilo ono čega se Emili najviše bojala. Umjesto da je iskoristi, on joj je prišao s nečim što nije očekivala – razumijevanjem. Vidjevši njenu mladost i strah, odlučio je da je neće povrijediti. Njihov brak je od samog početka bio formalnost, a ne fizički odnos. Tarek joj je, na iznenađenje svih, dao slobodu i pružio životnu priliku.
Nakon kratkog vremena, brak je razveden, ali njihova veza se pretvorila u nešto drugo – odnos sličan odnosu oca i kćerke. Tarek je preuzeo ulogu zaštitnika, omogućivši joj da se školuje, razvija i izgradi sopstveni put. Umjesto da postane „trofej“ u njegovoj kolekciji, Emili je dobila šansu da jednog dana postane poslovna žena, sposobna da sama obezbijedi budućnost.
Kako ističe Centar za socijalni rad u Banja Luci, ekonomska zavisnost i porodični pritisak često tjeraju mlade žene da prihvate dogovore koji ih dugoročno uništavaju. Ali priče poput Emilijine pokazuju da izlaz postoji, makar i kroz neočekivane okolnosti. Njena sudbina, iako teška, otvorila je vrata novom početku.
- U regionu se sve češće govori o položaju mladih žena i zloupotrebi njihovog života u ime porodičnih interesa. Prema izvještaju Fondacije lokalne demokratije u Sarajevu, finansijska nesigurnost i rodne neravnopravnosti i dalje su najveći razlozi zbog kojih djevojke bivaju primorane na brakove bez pristanka. Emili je imala sreću da naiđe na drugačiji epilog, ali mnoge nisu te sreće. Njena priča je podsjetnik da prisilni brakovi nisu daleka prošlost, već realnost i danas.
Za Emili, ono što je započelo kao najcrnji period života pretvorilo se u prekretnicu. Iz tame je izašla snažnija, svjesna da vrijedi više od bilo kakvog ugovora ili dogovora. Njen put ka obrazovanju i nezavisnosti tek je počinjao, ali najvažnije je bilo to da je opet mogla sama odlučivati o svom životu.
