U današnjem članku, donosimo mudre riječi oca Gojka Perovića, poznatog po svom mirnom i promišljenom pristupu životu. U nastavku ćlanka više…
Ovaj svećenik, čiji je životni moto “Čini dobro, pa će dobro i biti”, ne prestaje inspirirati ljude svojim učenjima i životnim primjerom.
Njegove riječi koje često upućuje drugima, poput “Ludo je skroz činiti dobro onima koji nama čine zlo”, ukazuju na duboko razumijevanje ljudske prirode i duhovnosti.
U današnjem svijetu, u kojem ljudi često uzvraćaju istom mjerom, kalkuliraju i traže pravdu prema vlastitim mjerilima, otac Gojko nas podsjeća na to da prava veličina ne leži u osveti, već u nadilaženju zla. On tvrdi da ako činimo dobro samo onima koji nama čine dobro, onda to nije istinska ljubav niti pravo čovještvo. Pitanje koje postavlja je: „Kako možeš zvati ljubavlju nešto što se temelji samo na recipročnosti?“
- Otac Gojko, inspiriran vjerom, poručuje da trebamo činiti dobro čak i prema onima koji nas povrijede, ne zato što su to zaslužili, već zato što time pokazujemo tko smo mi uistinu. Upozorava da su mnogi ljudi danas previše orijentirani na proračune, mjerene na osnovu koristi i vlastite dobiti, što može uništiti duhovnost. Prema njegovim riječima, “kad sve u životu mjeriš — koliko si dao, koliko si dobio, koliko ti se vratilo — tada tvoja duša postaje trgovina.” On vjeruje da ljudi nisu pozvani da budu trgovci dobrote, već da vole bez očekivanja, da opraštaju bez uvjeta i daju bez straha da im se nešto neće vratiti.
Perović dalje ističe da je u toj “ludosti” iskazivanje istinske vjere. Prema njegovim riječima, zlo se ne pobjeđuje zlom. Ako uzvratimo istom mjerom, postajemo isti kao onaj koji nam je nanio bol. Međutim, pravi ispit snage je kada odlučimo odgovoriti dobrotom i time prekidamo lanac zla. Mnogi ljudi smatraju da je to znak slabosti, ali otac Gojko to vidi kao najveću hrabrost, jer to zahtijeva smirenje ega i otvaranje srca.
- Proračunati ljudi, kaže on, smatraju da su mudri, ali zapravo ne vjeruju u dobrotu ako ne vide trenutni rezultat. Bog, međutim, ne postupa po našem vremenu i ne mjeri uspjeh prema našim planovima. Otac Gojko podsjeća da, iako možda ne znamo kuda nas vodi, ukoliko imamo vjeru, znamo da nas vodi na ispravan put, onaj koji je za nas najbolji. Zbog toga, proračunati život, u kojem se svaki korak mjeri kroz prizmu osobne koristi, nije put duhovne slobode.
On također navodi da životne iskušenja poput nepravde i uvreda mogu postati prilike za osobni rast. Kada nas neko povrijedi, imamo dvije opcije — uzvratiti istom mjerom ili oprostiti i nastaviti dalje. Onaj koji izabere mir, tvrdi, pobijedio je. Nije pobijedio drugoga, nego sebe. Otac Gojko smatra da ljubav nije matematika i da život nije računica uspjeha i neuspjeha. Onaj tko stalno proračunava, nikada neće okusiti istinsku slobodu. Slobodan je samo onaj tko daje bez straha od gubitka.
Za kraj, zaključuje da najveći problem nije u tome što činimo dobro onima koji nas vole, već što se plašimo da budemo dobri prema onima koji nas ne vole. Naša ljudska priroda često nam naređuje da čuvamo sebe i da uzvratimo istom mjerom, ali Krist nas poziva da ljubimo i naše neprijatelje. Otac Gojko tvrdi da, kada to učinimo, osjetimo oslobađanje iznutra. To nije slabost, nego snaga koja mijenja svijet.
- Njegove riječi podsjećaju nas na to da život bez proračuna nije znak naivnosti, već hrabrosti. Onaj koji stalno računa, uvijek se boji da nešto izgubi. No, onaj koji vjeruje zna da sve što daje — u ljubavi, dobroti i strpljenju — nikada nije izgubljeno. Na kraju, sve se vrati, ali ne onako kako to očekujemo, već onako kako nam je zaista potrebno.
