U današnjem članku, govorimo o nevjerojatnoj životnoj priči Ružice, žene iz Srbije koja je nakon samo šest dana ljetovanja u grčkom mjestu Stavros donijela jednu od najvažnijih odluka u svom životu.Više u nastavku…..
Taj susret s Harisom, lokalnim konobarom, pokazao se kao prekretnica koja će joj zauvijek promijeniti život.
Iako mnogi smatraju da je njena odluka bila impulzivna, njih dvoje su opstali više od 21 godinu, izgradili svoju obitelj i uspjeli prebroditi brojne životne izazove.
- Ružica je nakon toga preselila u Solun, gdje su sa Harisom zasnovali obitelj i dobili četvoro djece. Ovaj put su postali porodica koja je spojila dvije različite kulture – srpsku i grčku. Djeca su odrasla u dvojezičnom domu, slavili su slavu, ali i Uskrs, čineći njihov svijet jedinstvenim i punim različitosti. Iako su izgradili dom pun ljubavi, kao i svaki brak, i oni su prošli kroz svoju “bajku” koja nije bila bez izazova.
Najteži trenutak u njihovoj životnoj priči nastao je kada je njihov najmlađi sin, Petros, rođen s razvojnim teškoćama. Ova novost promijenila je sve u njihovim životima. Ružica se prisjeća trenutka kada su shvatili da nešto nije u redu. “Cijeli svijet nam se preokrenuo,” izjavila je. Kroz poricanje, strah i kasnije prihvatanje, Ružica i Haris su se morali nositi sa situacijom koja zahtijeva puno dodatne pažnje, ljubavi i specijalizirane njege. Petros svakodnevno prolazi kroz terapije, a roditelji se suočavaju s birokratskim preprekama, društvenom stigmom i nedostatkom institucionalne podrške.
- Iako Grčka ima osnovne zdravstvene mehanizme za djecu s poteškoćama, Ružica priznaje da je većina posla – kako emocionalnog, tako i logističkog – pala na njih. “Nekada samo želim da me neko zagrli i kaže: ‘Bravo, izdržaćeš.’ Jer zaboravimo da i mi majke imamo pravo da zaplačemo,” ističe ona, govoreći o svojim osjećajima.
Međutim, ovaj teret nije prošao bez posljedica. Ružica priznaje da njihov brak više nije isti kao na početku. Iako su još uvijek zaljubljeni, svakodnevne borbe i napori su ih udaljile emotivno. Ružica osjeća da se između njih stvorio “zid tuge”. Iako Haris pokušava održati optimizam i izbjegava suočavanje s problemima, Ružica nosi većinu tereta, kako emocionalnog tako i organizacijskog. “Mi smo više saborci nego emotivni partneri. Ljubav nije nestala, ali način izražavanja emocija se promijenio. Nema više vremena za male znakove pažnje,” rekla je Ružica, govoreći o tome kako umor često zamjenjuje nježnost u njihovom odnosu.
Psihologinja Jelena Stanić objašnjava da parovi poput Ružice i Harisa, roditelji djece s poteškoćama, često gube emotivnu povezanost zbog iscrpljujuće svakodnevnice. Umor, briga i stres preplave sve, a emocionalne potrebe često ostanu zanemarene. Iako ljubav nije nestala, način njenog izražavanja je drugačiji – nema više vremena za sitne geste ljubavi koje su ranije činile njihov odnos posebnim.
- Ružica priznaje da se često osjeća usamljeno. Zbog različitih pristupa i načina nošenja s problemima, ona nosi teret svakodnevnih izazova. “Iako je Haris dobar otac, njegov način suočavanja s izazovima Petrosovog stanja je drugačiji. On često izbjegava suočavanje s problemima i pokušava zadržati optimizam. Ja nosim najveći teret, kako emocionalni tako i organizacijski,” kaže Ružica.
Ova potreba za razumijevanjem, a ne sažaljenjem, odražava svakodnevicu mnogih žena koje su, osim što su majke, i supruge, terapeuti i vođe svojih obitelji. Ružica je samo jedna od njih. Iako je život u inozemstvu donio mnoge izazove, ona nije požalila zbog svog izbora. I dalje vjeruje u svoj brak, iako zna da ljubav više nije ona bezbrižna emocija iz početka. Sada je ljubav odgovornost, navika i svjesna odluka da ostanu zajedno. “Možda ne znamo kako da riješimo sve, ali znamo da smo porodica. A porodica ne odustaje,” zaključuje Ružica, izražavajući svoju predanost i ljubav prema svojoj obitelji.
- Ružičina priča postala je simbol stvarne ljubavi – one koja preživljava izazove, svakodnevne bitke, tišine i nerazumijevanje. Ljubav koja nije temeljena samo na romantici, već na predanosti i snazi. Ova priča podsjeća na snagu koja je potrebna da bi se opstalo u teškim vremenima, i da prava ljubav ne zavisi od savršenstva, već od sposobnosti da se volimo unatoč svim životnim olujama.
