U današnjem članku vam donosimo nekoliko zanimljivosti na temu jednog od najvažnijih datuma srpske tradicije Mitrovdana. Ovaj dan, koji se obilježava 8. novembra, duboko je ukorijenjen u narodnom nasljeđu i pravoslavnoj vjeri.
Posvećen je svetom Dimitriju Solunskom, koji je svojim životom i žrtvom ostavio snažan trag, ne samo u religijskom smislu, već i u narodnim običajima koji su opstali do danas.
- Mitrovdan je dan sjećanja na Dimitrija, zapovjednika iz antičkog Soluna koji je odbio naređenje cara Maksimilijana da progoni hrišćane. Umjesto da se povinuje sili, javno je propovijedao vjeru koju je smatrao jedinom istinitom. Zbog toga je bio mučen i ubijen, ali se, prema predanju, s njegovog groba širio miris bosiljka i smirne, pa je čak i nakon smrti ostao simbol čiste vjere i svetosti. Danas brojne crkve širom Srbije stoje kao spomen ovom svecu, među njima i crkva u Pećkoj patrijaršiji, kao i kapela u manastiru Visoki Dečani. Mitrovdan tako ostaje most između slavne prošlosti i živog vjerovanja koje traje.
Posebno zanimljivo je da je Mitrovdan nekada imao i sasvim drugačije značenje u narodu. To je bio dan kada su se hajduci rastajali nakon ljeta provedenog u šumama, odlazeći na zimski odmor. Ovaj običaj se duboko urezao u narodnu predaju, toliko da je i danas živa izreka: “Đurđev danak hajdučki sastanak, Mitrov danak, hajdučki rastanak.” S dolaskom hladnijih mjeseci, hajduci bi se povlačili iz prirode i tražili skrovište, dok bi se na Đurđevdan ponovo okupljali i kretali u svoje pohode. Mitrovdan je, stoga, bio dan rastanka, ali i dan predaha prije nove godine neizvjesnosti i borbe.
Sudeći po narodnim vjerovanjima, Mitrovdan je oduvijek bio dan kada se završavaju svi veliki poslovi u polju i kući. Vjerovalo se da sve što se radi napolju treba biti gotovo do ovog datuma, jer nakon njega nastupa vrijeme smiraja i pripreme za zimu. Ako bi se zatekao mraz na Mitrovdan, smatralo se da će zima biti duga i hladna, s mnogo snijega. Ukoliko je jesen tog dana blaga i sunčana, narod bi se radovao jer to najavljuje topliju i mirniju zimsku sezonu.
- Prema pisanju “Večernjih novosti”, mnogi srpski domovi i danas poštuju običaj da se na Mitrovdan ne ide daleko od kuće, osim ako se ide na slavu kod bliskih rođaka. Smatralo se da onaj koga ova noć zatekne van doma, može cijele godine biti bez stalnog mjesta i blagodeti toplog ognjišta. Tako se kroz običaje provlači nit povezanosti, doma, porodice i sigurnosti.
U jednom članku portala “Telegraf.rs”, spominje se i zanimljiva praksa iz prošlosti — imućnije porodice su na Mitrovdan otpuštale sluge kojima je istekao godišnji ugovor, a zapošljavale nove. Bio je to dan promjena, ali i dan pravde, kada je svako domaćinstvo ocjenjivalo vrijednost i rad onih koji su im služili. Ipak, vjerovalo se da na današnji dan ne treba grditi djecu, čak ni ako su nestašna, jer bi to moglo značiti da će biti nemirna cijele sljedeće godine.
O običajima vezanim uz ovaj praznik pisao je i “Južne vesti”, ističući da u nekim dijelovima Šumadije još postoji navika da se u svaki ugao sobe stavi bijeli kamen, kako bi se zaštitili od miševa tokom zime. Žene, pak, na Mitrovdan izbjegavaju da diraju vreteno, češljeve i makaze, nastojeći da simbolično privedu kraju sve ručne poslove, ostavljajući zimskim danima više vremena za unutrašnji mir i obradu vune ili tkanina. Prema narodnoj mudrosti, “kakvo je vrijeme na Mitrovdan, takva će biti i zima”, pa se pažnja najčešće usmjerava prema nebu, oblacima i vjetru.
- Mitrovdan nije samo dan tihe molitve i sjećanja, već i momenat kada mnogi potvrđuju povezanost s prirodom i ciklusima života koji nas okružuju. To je praznik koji povezuje crkvenu svetkovinu s narodnim ritmovima, učeći nas da slavimo i ono što dolazi kao hladnoća – jer svaka zima nosi obećanje o novom proljeću.
Danas, iako se način života promijenio, mnogi i dalje na ovaj dan zastanu, pogledaju u nebo i zapitaju se što nosi zima. Mitrovdan nas uči strpljenju, vjeri i pripremi, ali i čuva uspomenu na sve one hajduke, domaćine i djecu koju su naši preci budno pratili svake godine u ovo vrijeme. A dok stojimo na granici jeseni i zime, možemo se prisjetiti one stare narodne: “Kako dođe Mitrovdan, tako dođe i zima za vrat.”
I zato, neka ovajdan podsjeti na vrijednost doma, na ljepotu jednostavnih običaja i na značenje zajedništva, jer je i sam Mitrovdan uvijek bio tu da nas podsjeca – kraj godine može biti hladan, ali srce doma uvijek treba da ostane toplo.
