Vesna Zmijanac oduvijek je bila žena koja plijeni prisutnošću. Njen glas, prepoznatljiv po dubokoj emotivnosti, i energija koja je osvajala publiku širom bivše Jugoslavije, učinili su je jednom od najistaknutijih figura jugoslavenske i srpske estrade.
Od prvih dana karijere u osamdesetima pa sve do danas, Vesna je ostala sinonim za autentičnost, strast, ali i za neprolazni ženski inat – onaj koji se ne predaje, ma kakav teret nosila.
- Rođena je 1957. godine na Cetinju, a odrasla u Beogradu. Njena karijera počela je skromno, uz prve nastupe po lokalnim klubovima i muzičkim manifestacijama. Ali nije trebalo dugo da se prepozna njen talenat – ona nije bila samo pjevačica, bila je pojava. Njen prvi album iz 1982. godine označio je početak zlatnog doba, a njen glas, pun emocije i snage, postao je neizbježan u radio eteru.
U trenucima kada su druge tražile sigurnost, Vesna je birala slobodu, i to ne samo u kontroli svoje karijere, nego i u ljubavi. Iako je imala samo jedan zvanični brak – s Vladimirom Jovanovićem – njen emotivni život bio je sve samo ne jednostavan. Iz tog braka rodila se kćerka Nikolija, danas zvijezda u svojoj generaciji. Iako je brak pukao, Vesna nikada nije krila da je upravo uloga majke jedna od najdubljih i najljepših uloga koje je imala.
Njene veze s moćnim i poznatim muškarcima privlačile su pažnju javnosti – što zbog njenog stava, što zbog javnog interesa koji nikada nije prestajao da je prati. Jedan od najpoznatijih muškaraca u njenom životu bio je biznismen Željko Rstić. Njihova veza završila je burno, nakon što ga je uhvatila u prevari. Nikada nije javno otkrila ime žene s kojom ju je prevario, jer, kako je kazala, „ne zaslužuje reklamu“. Kasnije se saznalo da je Rstić bio i u vezi sa Zlatu Petrović.
Prema pisanju portala Blic.rs, Vesna je jedna od rijetkih javnih ličnosti koja svoju intimu ne koristi kao oružje za senzaciju, što je u današnjem estradnom okruženju rijetkost. Njen izbor da o pojedinim vezama govori otvoreno, a o drugima šuti, donio joj je poštovanje publike koja je shvatila da iza njene strasti stoji i velika doza unutrašnje discipline.
Mnogo se govorilo o njenoj vezi s austrijskim industrijalcem Peterom Simensom. Bila je to ljubav iz mladosti, ljubav koja je imala sve, osim vremena. Vesna je izabrala muziku i Beograd, a Peter je otišao u svoju business sferu. Iako putevi nisu ostali zajedno, sjećanja nisu izblijedjela. Nekada davno, možda su mogli živjeti u svijetu koji bi bio njihov, ali vrijeme i život išli su dalje, ostavljajući njihovu priču kao uspomenu na mladalački idealizam.
Brak s Miroljubom Aranđelovićem Kemišem, jednim od najpoznatijih harmonikaša tadašnje estrade, trajao je tri godine. Njihov razvod pratile su priče o Zorici Brunclik, no Vesna je godinama kasnije jasno stavila do znanja da između njih nema neprijateljstva – naprotiv, prisustvovala je Zoričinom koncertu i tako ugasila mnoge glasine.
Magazin Gloria pisao je o tome kako je Vesna Zmijanac kroz decenije ostajala dosljedna sebi, uprkos pokušajima medija da je stave u kalup „tragične heroine“. Njena snaga da oprosti, ali i da čuva granice, učinila je da ostane voljena i među starijom publikom i među mlađim generacijama koje je prate kroz rad njene kćerke.
U svojoj autobiografiji, Vesna je poseban prostor posvetila muškarcu koga je zvala „Veca“. Taktično je izbjegla da otkrije njegovo ime, ali je opisala njihovu vezu kao pravu ljubav – tiho partnerstvo koje je nadišlo fizičku prisutnost. On je bio njena sigurnost, njena pažnja, podrška koja se osjećala i kad nisu bili blizu. To je bila ljubav koja nije trebala klubove, koncerte ni reflektore – bila je dovoljna sama sebi.
Njene kasnije veze bile su kratke epizode koje nikada nisu završavale u braku. S operskim pjevačem Nikolom Mijailovićem dijelila je kratku, intenzivnu romansu, ali njena potreba za slobodom bila je jača od svakog pritiska da se „smiri“. Medijska buka koja je uslijedila zbog navodne afere s pokojnim pjevačem Ninom Rešićem još jednom je pokazala koliko je javnost bila opsjednuta njenom intimom, no Vesna je ostala vjerna svojoj tišini – nije negirala, nije priznala, samo je nastavila živjeti kako zna.
Danas, Vesna Zmijanac je žena koja nosi sve svoje rane, ali i sve svoje pobjede, sa istim ponosom. Njeno lice nosi sjećanje na mladost, ali i mudrost godina koje su joj podarile unuke – njenu najveću radost. Okreće se prirodi, tihim porodičnim trenucima, sebi. A estrada? Ona ostaje samo onda kada je publika traži, i kada Vesna odluči da joj se vrati – po svojoj volji, svojim tempom.
