U današnjem članku vam donosimo tužnu vijest koja je potresla domaću muzičku scenu, jer je preminuo poznati muzičar Rajko Šerifović, otac pjevačice Marije Šerifović. Rajko je preminuo nakon kratke, ali teže bolesti, ostavivši iza sebe bogatu muzičku karijeru i naslijeđe koje je oblikovalo jedno od najpoznatijih imena domaće estrade.
- Posljednji put javnost ga je imala priliku vidjeti u martu ove godine, kada je prisustvovao koncertu svoje kćerke Marije. Sjedio je u prvim redovima, pažljivo prateći svaki ton i gest njene izvedbe. U jednom trenutku, podigao je čašu i nazdravio joj, dok se s osmijehom gledala publika koja je prepoznala taj emotivan trenutak. Marija nije krila ponos što joj je otac prisutan na koncertu i što dijeli tu večer sa svojom porodicom. Obratila mu se riječima koje su odzvanjale salom: „Rajko, legendo!“ – izjavom koja je tada izazvala aplauz i dirnula mnoge prisutne.
Rajko Šerifović rođen je u Kragujevcu, gradu u kojem je proveo cijeli svoj život i gdje je, kako svjedoče njegovi prijatelji, bio poznat po svojoj vedrini i ljubavi prema muzici. Bio je bubnjar, čovjek koji je ritmom i srcem živio svaki ton. Muzički svijet bio mu je način života – od lokalnih nastupa do saradnje s kolegama koji su cijenili njegov profesionalizam i strast prema zvuku. Oni koji su ga poznavali govore da je Rajko bio čovjek od stava, s blagom naravi i velikim srcem, uvijek spreman pomoći mlađima koji su tek započinjali svoj muzički put.
Oženio se pjevačicom Vericom Šerifović 1982. godine, a iz tog braka rođena je Marija, koja će kasnije postati jedna od najpoznatijih pjevačica regiona i pobjednica Eurovizije. Njihov brak trajao je više od dvadeset godina, sve do razvoda 2003. godine. Iako su životne okolnosti učinile svoje, između njih je ostalo poštovanje, a Rajko nikada nije skrivao koliko je ponosan na uspjeh svoje kćerke. Osim Marije, imao je i sina Danijela Pavlovića, iz drugog braka, koji je također krenuo muzičkim putem, naslijedivši očevu ljubav prema umjetnosti.
- Kako navodi portal “Blic.rs”, Rajko je u posljednjim mjesecima života provodio vrijeme u Kragujevcu, okružen porodicom i bliskim prijateljima. Iako se nije često pojavljivao u medijima, ostao je aktivan u lokalnim muzičkim krugovima i volio da se druži s kolegama uz instrumente i priče o starim vremenima. Njegovi poznanici ističu da je bio iskren, jednostavan i veseo čovjek, koji je u svakom razgovoru znao pronaći toplu riječ i osmijeh.
Kurir.rs piše da je vijest o njegovoj smrti duboko pogodila i muzičku javnost, jer je Rajko bio više od muzičara – bio je prijatelj, otac i simbol jedne generacije koja je disala za muziku. Na društvenim mrežama oglasili su se brojni muzičari i poznate ličnosti, izražavajući saučešće porodici Šerifović i podsjećajući na Rajkovu dobrotu i vedar duh. Njegov odlazak, kako navode, ostavlja prazninu, ali i trajno sjećanje na čovjeka koji je znao kako spojiti profesionalizam i ljudskost.
Prema pisanju portala “Nova.rs”, Rajko Šerifović je i u svojim posljednjim danima govorio o muzici, pjesmama koje voli i o ponosu koji osjeća prema svojoj djeci. Njegovi prijatelji ističu da mu je Marijin uspjeh na Euroviziji 2007. bio najveći trenutak ponosa. Iako se rijetko javno oglašavao, često je govorio kako je znao da će njegova kćerka ostvariti velike stvari jer je, kako je rekao, “rođena s glasom koji dotiče dušu”.
- Odlazak Rajka Šerifovića podsjetnik je koliko je muzika u stanju povezati generacije i premostiti sve životne razlike. Bio je čovjek koji nije tražio slavu, već je živio za umjetnost i porodicu. Njegov život i djelo ostaju zapisani kroz one koji nastavljaju nositi tu istu ljubav prema muzici – prije svega kroz Mariju i Danijela, koji su oboje naslijedili njegov ritam i dušu.
U trenucima kada se oproštaj čini težim nego ikada, ostaje misao da ljudi poput Rajka nikada zaista ne odlaze – oni nastavljaju da žive kroz pjesmu, kroz sjećanja i kroz melodije koje su utkali u živote svojih najmilijih. Rajko Šerifović će ostati zapamćen kao tihi, ali snažni simbol muzičkog srca Šumadije – bubnjar koji je ritmom života svirao ljubav, ponos i dobrotu.
