U današnjem članku pišemo o jednoj temi koja se tiče velikog broja porodica u Srbiji – rastu penzija i svakodnevnim izazovima s kojima se stariji građani suočavaju, čak i nakon ovogodišnjeg povećanja.
- Iako je od početka godine zabilježen porast penzija od 14,8 posto, što je na prvi pogled donijelo određeno olakšanje, život penzionera i dalje je sve samo ne jednostavan. Rast penzija jeste važan pomak, ali svakodnevica starijih ljudi pokazuje da se ispod površine krije mnogo dublji problem – borba za dostojanstven život u godinama kada bi trebalo da uživaju mir i sigurnost.
Početak godine donio je najveće povećanje penzija u posljednje vrijeme, pa je prosječan iznos za januar 2025. dostigao oko 45.775 dinara. Za mnoge koji su radili decenijama, posebno 20 ili više godina, ovo je značilo da njihov mjesečni prihod prelazi vrijednost od nešto više od 100 eura. Međutim, koliko god ovaj porast zvučao ohrabrujuće, stvarna situacija na terenu pokazuje da se finansijske brige penzionera nisu bitno smanjile. Mnogi od njih i dalje žive na rubu egzistencije, pokušavajući rasporediti ograničena sredstva na sve veće potrebe.
- Prema navodima domaćih izvora poput „Blica“, koji redovno izvještavaju o ekonomskim kretanjima u zemlji, rast penzija predstavlja korak naprijed, ali nikako nije dovoljno da nadoknadi rast troškova života. Cijene osnovnih namirnica, režija i lijekova posljednjih godina konstantno rastu, pa penzioneri često moraju birati šta će kupiti, a čega će se odreći. Upravo zato mnogi sagovornici iz ovih izvještaja ističu da je povećanje penzija više simbolične nego praktične prirode, jer ne prati realne potrebe starije populacije.
Jedan od najvećih izazova jeste to što prelazak iz radnog odnosa u penziju gotovo uvijek znači naglo smanjenje prihoda. Ako se tome doda činjenica da starije osobe obično imaju povećane zdravstvene potrebe, finansijski pritisak postaje još izraženiji. Cijena lijekova, redovnih pregleda, terapija i medicinskih pomagala veoma brzo „pojede“ veliki dio penzije, ostavljajući vrlo malo prostora za ostale troškove. Mnogi se suočavaju sa gorkom istinom – što su stariji, to im je potrebno više novca, a imaju ga sve manje.
Često se navodi da su upravo troškovi liječenja najveći teret za stariju populaciju. Kako pišu i novinari portala „Kurir“, penzioneri se sve više žale na nedostupnost određenih lijekova, povećane participacije ili činjenicu da se pojedine terapije ne mogu dobiti na recept. U takvoj situaciji, penzioner koji živi sam, bez dodatnih izvora prihoda, vrlo lako može upasti u ozbiljne finansijske poteškoće. To je dodatni razlog zbog kojeg pojedini stručnjaci sve glasnije pozivaju na reformu zdravstvenog i socijalnog sistema, kako bi se pružila veća podrška starijim osobama.
Osim klasičnih ekonomskih pitanja, tu su i pravna rješenja koja utiču na visinu penzija. Jedno od njih odnosi se na rehabilitaciju osoba koje su u prošlosti bile nepravedno lišene prava iz političkih, nacionalnih, ideoloških ili vjerskih razloga. Prema ovom zakonu, oni koji su prošli proces rehabilitacije imaju pravo na novčanu naknadu, ali i na uračunavanje dodatnog staža za period koji su proveli pod kaznama. To za mnoge predstavlja ne samo moralnu satisfakciju, već i konkretno povećanje penzijskog iznosa, što može biti presudno za njihovu finansijsku stabilnost.
- Novinarka portala „Stil Kurir“ nedavno je podsjetila da ovaj zakon predstavlja svojevrsnu ispravku nepravde iz prošlosti, jer obuhvata ljude koji su često bili žrtve političkih progona, a čija su prava bila drastično narušena. Prema njenim izvještajima, dodatni staž omogućava im da ostvare penzije koje više odgovaraju njihovom stvarnom radnom angažmanu, a ne administrativnim ograničenjima koja su im nekada nametnuta. Ovakva rješenja pomažu manjem broju građana, ali su od velikog značaja za one koji su godinama bili na marginama sistema.
Ipak, čak i sa ovim korekcijama, ostaje činjenica da veliki broj penzionera živi na ivici siromaštva. Rast penzija jeste donio određeno poboljšanje, ali nije riješio suštinski problem – visoka cijena života u odnosu na mjesečne prihode. Mnogi stariji ljudi navode da moraju voditi detaljnu evidenciju svakog dinara, planirati unaprijed i izbjegavati izdatke koji su nekada bili uobičajeni. Ideja o bezbrižnoj starosti za većinu ostaje tek želja, jer se svakodnevica svodi na matematičko preživljavanje.
Posebno je teško onima koji nemaju podršku porodice ili dodatne izvore prihoda. Samci u penziji spadaju u najugroženiju grupu, jer nakon plaćanja osnovnih računa i lijekova često ostane tek simbolična suma. Takvi ljudi žive skromno, povučeno i često osjećaju teret finansijskog i emocionalnog pritiska. Uz sve to, mnogi od njih nemaju mogućnost da se prilagode promjenama, jer su zdravstveno i fizički ograničeni, pa su im potrebne i dodatne socijalne usluge.
- Ovaj problem nije samo ekonomski, već i društveni. Mnogi stručnjaci ističu da stariji građani čine stub kolektivnog iskustva i znanja, te da zaslužuju mnogo veće poštovanje i sigurnost. Uprkos rastu penzija, sve je jasnije da sistem mora nuditi širu, dugoročniju podršku: pristupačnije lijekove, više gerontoloških centara, efikasnije zdravstvene usluge i povoljnije socijalne programe. Bez takvih mjera, povećanje penzija predstavlja samo kratkotrajno olakšanje, a ne rješenje.
Na kraju ostaje zaključak da se starijim generacijama mora pristupiti sa više empatije i razumijevanja. Ekonomski rast zemlja možda bilježi na papiru, ali stvarni kvalitet života penzionera i dalje zavisi od toga kako društvo brine o najranjivijima. Da bi penzija bila zaista nagrada za životni rad, a ne novi izvor brige, potrebno je više od jednog povećanja. Potrebno je stvarati sistem u kojem stariji žive s dostojanstvom, imaju podršku onda kada im je najpotrebnija i mogu da se oslone na državu, a ne da se bore protiv nje.
Ako želite, mogu dopuniti tekst, dodati statistiku, proširiti emociju ili prilagoditi ton drugačijoj publici.
