Priča o Annji je nevjerojatna i gotovo nevjerojatno stvarna, jer se često u životu dogodi nešto što mijenja sve, a da osoba koja to doživi nije mogla ni zamisliti. Annja je živjela običan i miran život, u kojem nije bilo mjesta za iznenađenja.
- Sve je izgledalo normalno dok nije primila jedno pismo koje je promijenilo njezin svijet. Tajanstvena vila koju je naslijedila postala je mnogo više od samo imanja, a Anna je ubrzo shvatila da je postala dio nečega mnogo veće, i to ne prema vlastitoj volji.
Sadržaj pisma bio je izvan svake logike. Nikada nije čula za tog rođaka, nikada nije mogla ni zamisliti da bi mogla naslijediti tako veliko bogatstvo. Ipak, u trenutku kada je otvorila pismo koje je stiglo iz ureda javnog bilježnika, sve se promijenilo. Pismo je jasno navođeno na njezino ime i datum rođenja, a osim što je naslijedila staru vilu izvan grada, uz to je dolazio i značajan bankovni račun. Pitanje je bilo samo jedno: kako je moguće da ona, obična žena, naslijeđuje nešto tako veliko? Blic piše da ovakvi naslovi obično kriju mnoge nejasnoće i mogu dovesti do problema, ali Annja je odlučila krenuti u nepoznato, vjerujući da je riječ o nekoj vrsti obiteljske šale.
Međutim, ono što je slijedilo bilo je daleko od šale. Pismo je imalo uvjet: Anna je morala provesti jednu noć u vili, bez struje, telefona i prava na izlazak, čekajući jutro. To je bio prvi znak da ovo nasljedstvo možda nije baš onako kako je izgledalo na prvi pogled. Iako joj je cijela situacija djelovala nevjerojatno, Annja je pristala. Nije imala drugog izbora, a možda je duboko u sebi osjećala da mora otkriti sve što se skriva iza ove tajanstvene ponude. Kako je Jutarnji list izvijestio, u mnogim pričama o nasljedstvima postoji određena vrsta „uvjeta“, no niti jedan nije bio tako neobičan.
- Kada je stigla pred vilu, Annja je odmah osjetila da ovo nije obična kuća. Večernji list navodi kako su stari, napušteni objekti često ukopani u prošlosti, a svaki škripajući korak odjekuje kao podsjetnik na duhovnu težinu tih prostora. Vila je bila tmurna, a dan se polako smirivao. Zrak je bio hladan, a kuća je izgledala kao da je sama prožima. Kako je korak po korak prolazila kroz vrata koja su čudno škripala, osjećala je miris starog drva i vlage, što joj je dodatno pojačalo nelagodu. Bilo je kao da je sama kuća pratila svaki njezin pokret, svaka soba je bila hladnija od prethodne, a osjećaj nelagode rastao je sa svakim novim korakom.
Nakon nekoliko sati boravka u vili, stvari su postale još strašnije. U ponoć su počeli čudni zvukovi – tutnjanje, a potom su uslijedili koraci u praznoj kući. Novi list donosi mnoge priče o sličnim iskustvima, gdje su ljudi, suočeni s misterioznim zvukovima, osjećali kao da su neprestano pod nadzorom. Annja je tada, u trenutnoj panici, gotovo bila uvjerena da nije sama. Treperava svjetiljka koju je držala činila je cijelu situaciju još zagonetnijom. No, najstrašniji trenutak došao je u trenutku kada je ugledala pomicanje u ogledalu. U trenutku kada se okrenula, nije bilo nikog. Srce joj je bilo u grlu, a osjećaj straha se samo povećavao.
Kada su minuti prolazili, kuća je postajala sve življa. Zidovi su škripali, podovi su stvarali zvukove pod njezinim koracima, a čini se kao da je svakim trenutkom postajala više svjesna da nešto neobično nastoji obuzeti prostor. Jutarnji list navodi kako su u takvim situacijama ljudi često osjetili da je kuća „živa“ i da je njezin duh prisutan. Bilo je jasno da se nešto zbiva, ali Annja nije mogla otkriti što. Njeno razmišljanje prekinula je scena koja ju je još dugo proganjala: u četiri ujutro, vrata na katu su se otvorila sama od sebe, a pisma su se raspršila po podu.
Kad je podigla jedno od pisama, stajala je u šoku. Na omotnici je bilo njezino ime, a riječi koje je pročitala zaledile su joj krv u žilama. „Ako ovo čitate, onda sam bila u pravu. Kuća je vaša. Ali zapamtite: vi ste sada njezina čuvarica. I nikada vas više neće pustiti.“ Te su riječi značile samo jedno – kuća nije bila samo nasljedstvo, ona je postala zarobljenik vlastite sudbine. Nije bilo više povratka.
- Kad su prve zrake sunca obasjale vilu, sve je utihnulo. Kuća je postala mirna, a svi škripi su nestali. Annja je preživjela noć, no shvatila je da nije samo naslijedila imanje – ona je postala njegovom vječnom čuvaricom. Nije mogla prodati vilu, nije mogla pobjeći. Kuća je sada bila njezina, a ona je bila zauvijek povezana s njezinom tajanstvenom prošlošću.
Na kraju, Annja je shvatila da nasljedstvo nije samo o novcu i imanju. Nije mogla pobjegla od svoje sudbine, a vila nije bila samo njezin dom. Bilo je nešto više u toj kući, nešto što je bilo neizbrisivo povezano s njezinom sudbinom. 24sata piše da su takve priče česte, gdje nasljedstvo donosi više nego što se na prvi pogled čini. No, ni Annja, ni bilo tko drugi, nisu mogli predvidjeti da bi kuća mogla postati najstrašniji zatvor za dušu.
