Mala kuća u kojoj su živjeli Goran i njegov sin Stefan bila je obilježena skromnošću, ali i stalnom napetošću. Goran je radio iscrpljujuće smjene na građevini kako bi održao njihovo dvoje na okupu otkako ih je supruga napustila godinama ranije.
- Umor i briga bili su mu svakodnevni pratioci, a i najmanje brige znale su da ga slome.
Jedne večeri, nakon napornog dana, Goran je shvatio da mu u novčaniku nedostaje pedeset eura — novac koji je bio neophodan da plati stanarinu. U tom trenutku, iscrpljen i uplašen zbog posljedica neplaćanja, donio je pogrešan zaključak. U kući nije bilo nikog osim njega i njegova sina, pa je Stefan, iako bez ikakvog dokaza, postao meta njegovog bijesa.
- U naletu emocija, Goran je povjerovao najgorem. Umoran, iscrpljen i nesvjestan šta radi, optužio je sina i ponašao se prema njemu na način zbog kojeg će ubrzo duboko zažaliti. Stefan je cijelo vrijeme pokušavao da objasni da ništa nije uzeo, ali Goran tada nije bio spreman da čuje ništa osim vlastite frustracije.
Kasnije te noći, kada se situacija smirila, Goran se povukao u kuhinju pokušavajući da se uvjeri da je postupio ispravno, iako ga je savjest već počela stezati. U drugoj sobi, Stefan je ostao povrijeđen — ne samo fizički, već i emocionalno, ponajviše zbog toga što mu otac nije vjerovao.
Jutro je donijelo trijeznost. Goran se probudio s teretom na srcu, odlučan da se izvini i popravi stvari. No, kada je ušao u hodnik, primijetio je nešto neobično. Njegova radna jakna — ona koju je sinoć nepažljivo bacio na stolicu — bila je uredno okačena. Stefan ju je, kao i uvijek, sklonio. A upravo tu, između presavijenog materijala, Goran je ugledao istu onu novčanicu od pedeset eura koju je smatrao nestalom.
Istina ga je pogodila naglo i bolno.
Na Stefanovom krevetu čekalo ga je pismo. U njemu je sin, drhtavim rukopisom, objasnio da je novac ispao iz očeve jakne i da ga je pronašao tek nakon što se sve već dogodilo. Bojao se da mu to kaže direktno jer je strah od nove svađe bio prevelik. U pismu se izvinjavao za teret koji misli da predstavlja i pisao da odlazi kod svoje bake, odlučan da ne bude više na očevoj brizi.
Goran je ostao slomljen, svjestan da njegov sin nije učinio ništa loše. Shvatio je da je pogriješio na najdublji mogući način — ne zato što mu je nedostajalo pedeset eura, već zato što mu je nedostajalo povjerenje. Težina tog saznanja bila je snažnija od bilo kakve kazne.
- Ostao je u praznoj sobi, držeći pismo kao podsjetnik na trenutak u kojem je izgubio ono najvrijednije što je imao.
Priča jasno pokazuje kako ponekad siromaštvo i pritisak zaslijepe ljude do te mjere da povrijede one koje najviše vole. A istina koja dođe kasnije bude toliko bolna da ostavi trag koji se ne može lako izbrisati.
