Ovaj vic o Hasu i Fati je jedan od onih koji se bave humorom iz svakodnevnog života, ali sa nekom šaljivom i pomalo neočekivanom situacijom.
U priči, zima je izuzetno hladna, a Haso je poslan da nacijepa drva kako bi u kući bilo toplo. Međutim, hladnoća je toliko jaka da mu ruke odmah postaju ukočene, pa se mora vraćati u kuću da ih ugrije. Fata, koja je očigledno pronašla originalan način da mu pomogne, predlaže mu da stavi ruke među njezine noge kako bi ih ugrijao.
Haso, bez razmišljanja, posluša Fatu i, kao što bi to svaka ljubavna scena u vicu sugerisala, njene ruke za minut postanu tople. Smeštaj ruku u Fatine noge pokazuje da su njihovi odnosi očigledno ne samo praktični, već i vrlo utemeljeni na međusobnoj pomoći. Ipak, nakon nekoliko puta kad Haso ponovo izlazi vani, ponovo mu se ruke smrznu i on se vraća u kuću, ponovo tražeći Fatu kao spas.
Iako je sve ovo smiješno, posljednji deo vica, u kojem Fata izgovara svoju iznenađujuću rečenicu o tome kako se Hasu “nikad uši ne smrznu”, donosi neočekivani obrat. U stvari, ovo pitanje ističe njenu šalu, implicirajući da, dok Haso koristi Fatin način da ugrije ruke, zaboravlja da se brine i za druge dijelove tijela, što samo dodatno pojačava humor cijele situacije.
Vic o Hasu i Fati je klasičan primjer šaljivih odnosa u braku, gdje humor dolazi iz svakodnevnih situacija, ali sa iznenađujućim i komičnim završecima.
BONUS TEKST
Ovaj vic o Perici nas podseća na to koliko ponekad naši snovi o tome šta ćemo biti kad porastemo mogu biti pomalo naivni, a realnost nas često brzo vrati na zemlju. U današnjem tekstu pričamo o jednom zabavnom i pomalo duhovitom iskustvu malog Perice koji je, na svoj način, došao do zaključka da život nije samo uživanje, nego i odgovornost.
Kada ga učiteljica pita šta bi želeo da radi kad poraste, Perica, pun entuzijazma, odgovara kako bi voleo da živi lagodno, pije energijska pića i „muvava“ devojke. Na prvi pogled, to zvuči kao vesela i bezbrižna budućnost, no učiteljica, naravno, nije oduševljena njegovim odgovorom. Reakcija učiteljice nije izostala, a Perica je došao kući sa crvenim otiskom na obrazu. Otac ga je, međutim, dočekao sa još većom reakcijom, želeći da ga nauči životnoj lekciji. Nakon još jednog šamara, otac mu poručuje: „E, nećeš ti tako živeti dok sam ja živ!“
Iako Perica možda nije shvatio odmah šta mu je otac želeo reći, sutradan, u školi, došao je s oba obraza crvena kao semafori. Učiteljica ga pita da li je sada shvatio lekciju, a Perica, sada mudriji, odgovara: „Jesam… kad porastem, pijem sok i igram igrice. Razočaraću samo sebe, nikoga drugog!“ Ovaj mudri zaključak, iako pomalo komičan, pokazuje da je Perica shvatio da nije dovoljno samo sanjariti o „lakoj“ budućnosti, već je važno da odrasli ljudi donesu odgovorne odluke.
Vic o Perici nas podseća da je život više od maštanja o lagodnom životu i da, iako ponekad želimo da bežimo od odgovornosti, pravi izazov leži u pronalaženju ravnoteže između uživanja i odgovornosti.
