U domovima koji slave Nikoljdan atmosfera je drugačija, tiša i svečanija. Sto je posan, ali bogat, a pažnja se ne usmerava na raskoš, već na duhovni smisao praznika. Smatra se da tog dana kuća treba da bude ispunjena mirom, jer Sveti Nikola važi za zaštitnika doma, putnika, dece i siromašnih. Upravo zbog toga mnogi vernici veruju da način na koji se slava obeleži govori i o blagoslovu koji će porodicu pratiti tokom cele godine.

- Lik Svetog Nikole neraskidivo je vezan za dobrotu, milosrđe i nesebično davanje. Rođen je u 4. veku u gradu Patari, na području današnje Turske, u imućnoj hrišćanskoj porodici. Još od detinjstva pokazivao je sklonost ka duhovnom životu, a vaspitavan je pod snažnim uticajem svog strica, episkopa, koji ga je uveo u crkvenu službu. Ime Nikolaj, koje je dobio na krštenju, u prevodu znači „pobednik naroda“, što su mnogi kasnije tumačili kao nagoveštaj njegove životne misije.
Nakon smrti roditelja, Nikola se odrekao velikog bogatstva i sav imetak podelio onima kojima je bio najpotrebniji. Upravo ovaj čin učvrstio je njegovu reputaciju kao čoveka koji nije vezan za materijalno, već za pomoć drugima. Iako su mnogi u njemu videli budućeg visokog crkvenog velikodostojnika, on se u jednom periodu povukao u samoću, tražeći mir u molitvi i tišini. Prema crkvenom predanju, upravo tada je dobio duhovni poziv da se vrati među narod i služi ljudima.

Izabran je za arhiepiskopa Mire u Likiji, gde je ostavio neizbrisiv trag. Njegova služba odvijala se u teškom vremenu progona hrišćana, kada je zbog vere bio zatvaran i mučen. Ipak, ni tamnica ga nije sprečila da propoveda i jača veru među ljudima. Njegova hrabrost i nepokolebljivost učinile su ga simbolom borbe za pravdu i istinu, a vernici su još za njegovog života počeli da ga smatraju svetiteljem.
- Posebno mesto u predanju zauzima njegovo učešće na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji. Iako je zbog burne reakcije prema jeresi privremeno udaljen, hrišćanska tradicija beleži da je pravda na kraju bila na njegovoj strani. Taj događaj dodatno je učvrstio verovanje da Sveti Nikola ne ćuti pred nepravdom, već uvek staje u odbranu onoga što smatra istinitim i ispravnim.
Sveti Nikola preminuo je u dubokoj starosti, a dan njegove smrti obeležava se 6. decembra po starom, odnosno 19. decembra po novom kalendaru. Njegove mošti su vekovima bile mesto molitve i nade, a njihov prenos u italijanski grad Bari u 11. veku obeležava se kao poseban praznik u maju. Na ikonama je prikazan kao dostojanstven episkop, blagog pogleda, sa gestom koji simbolizuje darivanje i zaštitu.
- Prema verovanju, Sveti Nikola pomaže svima koji mu se iskreno obrate, naročito u trenucima bolesti, tuge i nemoći. Narod veruje da njegove molitve donose utehu, ozdravljenje i unutrašnji mir, zbog čega mu se ljudi obraćaju i danas, vekovima nakon njegove smrti. Ova vera nije samo deo crkvenog učenja, već i žive tradicije koja se prenosi s kolena na koleno.
O tome svedoče i zapisi Srpske pravoslavne crkve, koji ističu da je Sveti Nikola jedan od najpoštovanijih svetitelja među Srbima, ne samo kao krsna slava, već i kao opšti zaštitnik naroda. Prema tumačenjima teologa iz domaćih crkvenih izvora, njegova popularnost potiče upravo iz spoja istorijskih činjenica i snažnog narodnog predanja koje ga prikazuje kao bliskog i dostupnog svetitelja.

U narodnim pričama iz Srbije i regiona često se spominju čuda pripisana Svetom Nikoli, a jedno od najpoznatijih vezano je za kralja Stefana Dečanskog. Prema domaćim hronikama i usmenom predanju, upravo su molitve ovom svetitelju pomogle da se kralju vrati vid. Takve priče dodatno su učvrstile njegov status u narodu i učinile ga simbolom nade u bezizlaznim situacijama.
I danas, kako beleže domaći etnolozi i istoričari religije, proslava Nikoljdana nije samo običaj, već duboko emotivan čin koji okuplja porodicu i podseća na vrednosti solidarnosti, skromnosti i vere. Sveti Nikola ostaje snažan podsetnik da prava snaga leži u dobroti, a njegova slava nastavlja da povezuje prošlost i sadašnjost u duhu zajedništva i duhovne topline.









