Postoje priče koje ni protok vremena ne uspijeva da utiša. One ostaju da lebde između činjenica, nagađanja i kolektivne nelagode, kao podsjetnik da istina ponekad ostaje nedostižna.
- Jedan takav slučaj, koji se i danas smatra jednim od najzagonetnijih porodičnih zločina u Evropi, godinama izaziva jezu i nevjericu.
Prema pisanju Blica, riječ je o događaju koji je u trenutku kada je otkriven potresao ne samo Francusku, već i cijelu evropsku javnost, jer je razorio predstavu o sigurnoj, stabilnoj porodici i pokazao koliko malo zapravo znamo o životima onih koji nam djeluju “normalno”.

U mirnoj francuskoj zajednici, daleko od velikih gradova i senzacija, živjela je porodica koja je spolja ostavljala utisak savršenog sklada. Otac je bio ugledan, majka posvećena, a četvoro djece uredno je pohađalo školu. Nije bilo prijava nasilja, glasnih svađa, niti tragova porodičnih problema. Komšije su ih opisivale kao povučene, ali pristojne ljude. Upravo zato njihov nestanak u početku nije shvaćen kao tragedija, već kao neobičnost.
- Dani su prolazili, a kuća je ostajala zatvorena. Poštansko sanduče se punilo, roletne se nisu dizale, a djeca se nisu pojavljivala u školskim klupama. Telefoni su bili isključeni, a svaka komunikacija prekinuta. Umjesto panike, zavladala je zbunjenost. Rodbina i poznanici dobili su poruke u kojima se tvrdilo da je porodica iznenada morala da otputuje u inostranstvo zbog navodnih obaveza o kojima se ne smije govoriti.
Ta verzija događaja, iako neobična, kratko je opstala. Istražitelji su ubrzo primijetili niz nelogičnosti. Priča o “tajnom odlasku” bila je previše detaljna, ali istovremeno bez ikakvih konkretnih dokaza. Kada su nadležni organi odlučili da uđu u kuću, sumnje su se pretvorile u strah.
Ispod dijela dvorišta otkriveni su posmrtni ostaci majke i djece. Sve je ukazivalo na to da je zločin pažljivo isplaniran i izvršen bez ikakvih svjedoka. Najšokantniji detalj bio je potpuni nestanak oca, koji se od tog trenutka pretvorio u centralnu figuru misterije. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno, niti je ostavljen jasan trag koji bi objasnio šta se s njim dogodilo.

Slučaj, poznat široj javnosti kao afera Xavier Dupont de Ligonnès, dobio je dodatnu težinu upravo zbog tog nepoznatog završetka. Posljednji pouzdani podaci govore da je viđen na jugu Francuske, nakon čega mu se gubi svaki trag. Od tog trenutka započinju godine nagađanja i teorija.
- Prema analizi RTS-a, istražitelji su razmatrali više scenarija. Jedan od njih bio je da je pobjegao i započeo novi život pod lažnim identitetom. Drugi je pretpostavljao da je izvršio samoubistvo na lokaciji koja nikada nije pronađena. Treći, najjeziviji za javnost, bio je da se i dalje krije, živi negdje anonimno i nosi sa sobom tajnu koja nikada neće biti razotkrivena.
Motiv zločina dodatno komplikuje cijelu priču. Naknadnom istragom utvrđeno je da se otac suočavao s ozbiljnim finansijskim problemima. Dugovi su se gomilali, poslovi propadali, a pritisak da održi sliku uspješnog porodičnog čovjeka postajao je nepodnošljiv. Pretpostavlja se da je strah od potpunog društvenog i ličnog kraha bio okidač za odluku koja je imala katastrofalne posljedice.
Ipak, nijedna teorija nikada nije potvrđena. Tokom godina stizale su brojne dojave o navodnim viđenjima. Svaka od njih kratko bi probudila nadu da će se misterija konačno riješiti, ali bi se ubrzo ispostavilo da je riječ o pogrešnom tragu. Javnost je ostajala razočarana, a slučaj se vraćao u stanje neizvjesnosti.

Ovaj događaj postao je inspiracija za dokumentarne serijale, knjige i televizijske emisije. Analiziran je iz psihološkog, sociološkog i kriminološkog ugla. Ipak, uprkos svemu, ključni odgovor nikada nije dobijen. Šta se dogodilo s čovjekom koji je nestao? Da li je pobjegao od vlastite savjesti ili ga je sustigla?
- Kako navodi Večernji list, ovaj slučaj danas služi kao simbol nerazjašnjenih zločina i podsjetnik da ni najmirnija fasada ne garantuje sigurnost. Godine prolaze, ali pitanja ostaju ista. Misterija ne blijedi, već se s vremenom pretvara u opomenu – da postoje vrata koja nikada nisu do kraja zatvorena, već samo tiho zaključana, čekajući istinu koja možda nikada neće izaći na svjetlo dana.









