Dorothy Eadie je rođena u Londonu 1904. godine u irskoj porodici, a prema svim dostupnim informacijama bila je obično dijete sve dok nije pala niz stepenice i onesvijestila se sa tri godine. Zena piše da je bilo nekih neslaganja u medijskom izvještavanju o ovoj jeseni – neki su tvrdili da je Dorothy pretrpjela potres mozga, dok su drugi tvrdili da je čak umrla, a zatim se iznenada vratila u život.
Ali u svakom slučaju, ono što je sigurno je da je Dorothy “probudila” nakon ove nesreće bila potpuno drugačija. Govor i naglasak su joj se potpuno promijenili, a još bizarnije, stalno je molila roditelje da joj se vrate u “kuću”. Nije mogla da objasni gde je njen “pravi dom”, ali je insistirala da se vrati.
Otprilike u to vrijeme roditelji su je odveli da vidi egipatsku izložbu u Britanskom muzeju, a dok je gledala izložbu, vidjela je sliku svetilišta Abydos, hrama posvećenog faraonu Setiju I, ocu Egipta. Ramzes Veliki.
„To je moj dom“, plakala je Doroti, insistirajući kroz suze da živi u tom hramu, pre nego što je zastala da upita: „Gde je drveće? Gde su bašte?“. Na užas svojih roditelja, djevojčica je postala izuzetno uzbuđena, ljubeći statuu u noge i tvrdeći da je “jedna od njenih ljudi”.
Uprkos čudnom ponašanju devojke, privukla je pažnju E.A. Podstaknuta Wallaceom Budgeom, tada poznatom egiptologom, počela je proučavati hijeroglife.
Dok je odrastala, Doroti je nastavila da iznosi tvrdnje o svom prošlom životu, što je ljudima oko nje bilo teško da prihvate. Često je upoređivala kršćanstvo sa egipatskim paganizmom, pa je izbačena iz škole za djevojčice i ubrzo joj je zabranjeno da prisustvuje nedjeljnoj misi jer je spomenula da je to podsjeća na njenu “staru religiju”.
Iako je niko nije razumio niti je ozbiljno shvatio njene tvrdnje, gospođica Eddy je ustrajala i produbila je svoju opsesiju. Posjeta mami nakon njegove smrti.
Na kraju su je roditelji odveli u nekoliko staračkih domova, sve bezuspješno – bez obzira na intervenciju, Dorothy se držala svoje vjere. Kada je imala oko 16 godina, počela je da tvrdi da joj se pojavio entitet koji je nazvala “Hor-Ra” i ispričao joj priče o njenim prošlim životima tokom godina. Svoju takozvanu istoriju napisala je na 70 stranica hijeroglifa, opisujući sebe kao mladu ženu u Egiptu po imenu Bentreshit (što znači “harfa radosti”), ćerku vojnika i prodavca povrća.
Dalje je opisala da ju je otac, nakon što joj je majka umrla kada je imala tri godine, poslao u hram Setija I u Abidosu, zgradu koju je prepoznala na fotografiji iz muzeja. Priča se nastavlja – sa 12 godina postala je sveštenica boginje Izide i zaklela se da će ostati nevina, ali je sa 14 godina upoznala Setija I i započeli su zabranjenu ljubavnu vezu. Kada je ostala trudna, kao zakleta djevica suočila se sa smrtnom kaznom nakon suđenja. Radije je odabrala samoubistvo nego da se suoči sa javnim skandalom i ponizi svog ljubavnika.
U dobi od 27 godina, Dorothy je upoznala svog budućeg supruga Emama Abdel Meguida, dok je radila za egipatski časopis u Londonu. Par se kasnije preselio u Kairo i ona je rodila sina, kojeg je nazvala Seti, po starom faraonu za kojeg je vjerovala da joj je bio ljubavnik u prethodnom životu. Takođe je počela da sebe naziva “Om Seti”, što na arapskom znači “Majka Seti”.
Uprkos tome što se nastanila u Egiptu, njenoj samoproglašenoj domovini, njen život se ni na koji način nije poboljšao. Porodica njenog supruga ismijavala je njeno iskustvo i opis njenog prošlog života, što je na kraju dovelo do razvoda.
Om Seti je odlučio da ostane u Kairu i tamo je odgajao sina dok je radio kao ilustrator za Ministarstvo državnih antikviteta i objavljivao nekoliko knjiga i članaka. Takođe je često noćivala u Velikoj piramidi u Gizi i znala je da se žrtvuje Sfingi, zbog čega su joj se meštani divili i plašili.
Neprocenjiva pomoć arheolozima
Om Seti je konačno dobila priliku života u svojim 50-im kada je započela iskopavanja u Abydosu, gdje je odrasla njena navodna reinkarnacija i s kojim je imala aferu, i na kraju umrla.
Ona se pokazuje kao važan asistent istraživačima, pomažući im da reše niz zagonetki zasnovanih na njenim “sećanjima”. Između ostalog, arheolozi su slijedili njena uputstva i otkrili drevni hramski vrt gdje je ona rekla da će biti. Renomirani egiptolozi do danas ne poriču njena otkrića ili njeno zadivljujuće znanje o starom Egiptu, detaljno objašnjavajući stilove života, običaje i tradicije koji nisu opisani na drugom mestu. Štaviše, naučnici nikada nisu sumnjali u ono što je rekla.
