U današnjem članku ispričana je priča jedne majke koja je dugo nosila teret sumnje, straha i unutarnje borbe, pokušavajući zaštititi ono najvrijednije što ima – svoje dijete. Nakon bolnog razvoda, njen svijet se sveo na kćerku, djevojčicu oko koje je gradila cijeli svoj život.
- Obećanje koje je dala samoj sebi bilo je jasno i nepokolebljivo: nikada više neće dozvoliti da neko povrijedi njeno dijete, bez obzira na cijenu. Taj zavjet je postao temelj svake njene odluke, svakog izbora i svakog koraka koji je napravila.
Kada je, nekoliko godina kasnije, u njihov život ušao novi partner, činilo se da se sudbina konačno smilovala. Bio je miran, tih, pažljiv i dovoljno zreo da djeluje kao stabilan oslonac. Prema djevojčici se odnosio brižno, gotovo očinski, i upravo ta slika sigurnosti uljuljkala je majku u uvjerenje da su napokon pronašle dom u kojem će moći mirno disati. Prvi put nakon dugo vremena povjerovala je da su prošle traume ostale iza njih.
- Ipak, kćerkini problemi sa spavanjem nikada nisu u potpunosti nestali. Noćne more, nagla buđenja, hodanje u snu i tiha sjedenja u mraku hodnika postali su dio njihove svakodnevice. Majka je vjerovala da će se s vremenom, uz ljubav i strpljenje, ti strahovi smanjiti. Umjesto toga, primijetila je promjenu u ponašanju svog partnera. Počeo je noću ustajati, govoriti da ga bole leđa i da mu je lakše da spava na kauču. U početku nije sumnjala – povjerenje je bilo jače od nemira.
Jedne noći, kada se probudila i shvatila da ga nema u dnevnoj sobi, u kući je vladala tišina koja je bila preglasna. Pogled joj je zastao na tankoj liniji svjetla ispod vrata dječje sobe. Srce joj je snažno udaralo dok je otvarala vrata i ugledala prizor koji ju je zbunio i preplašio u isto vrijeme – njen partner je ležao pored djevojčice, s rukom preko njenih ramena. Objašnjenje koje je uslijedilo zvučalo je razumno: dijete je imalo noćnu moru, a on je samo želio da je umiri. Ipak, unutarnji glas koji je dugo ignorirala sada je vrištao da nešto nije u redu.
- Upravo o važnosti slušanja roditeljske intuicije često pišu domaći stručnjaci za porodične odnose. Kako navode autori s portala Centar za porodicu i savjetovanje BiH, roditeljski osjećaj nelagode ne treba potiskivati, jer je često prvi signal da dijete doživljava stres ili strah koji ne zna verbalizirati. Ovakva upozorenja, istaknuta u njihovim savjetodavnim tekstovima, naglašavaju da je razgovor i pravovremena reakcija ključ zaštite djetetove emocionalne sigurnosti.
Nesigurnost je rasla iz noći u noć, pa je majka donijela odluku koja joj je slamala srce, ali joj je davala osjećaj kontrole – postavila je skrivenu kameru u dječju sobu. Dani su prolazili dok je skupljala hrabrost da pregleda snimke. Kada je konačno sjela i pogledala ih, noge su joj zadrhtale, a dah se izgubio u grlu. Na snimku je vidjela kćerku kako sjedi u krevetu, širom otvorenih očiju, s pogledom koji nije bio prisutan. Djevojčica je tiho šaptala, a muškarac joj je odgovarao istim tihim glasom. Sve je izgledalo kao razgovor s nevidljivim nekim, kao scena iz sna, ali snimljena u stvarnosti.
- Majka je noćima premotavala isti snimak, pokušavajući razumjeti šta gleda. Strah nije bio usmjeren samo prema partneru, već i prema nečemu dubljem – mogućnosti da se njeno dijete bori s ozbiljnim psihološkim problemom. Sljedećeg dana suočila se s partnerom. Razgovor je bio težak, pun napetosti i suza. On je tvrdio da nije imao loše namjere, da je dijete bilo preplašeno i da je samo pokušavao pomoći. Iako njegove riječi nisu zvučale zlonamjerno, majka je znala da granice moraju postojati.
- Prema savjetima koje često objavljuju domaći portali posvećeni roditeljstvu, poput Roditelji.ba, jasno se ističe da nijedna dobra namjera ne smije preći granicu koja narušava osjećaj sigurnosti djeteta ili drugog roditelja. U njihovim tekstovima naglašava se da je otvorena komunikacija i zajedničko donošenje odluka presudno u situacijama koje uključuju dječju intimu i emocionalni razvoj.
Odluka je pala – ovakav način „pomoći“ mora prestati. Majka je zakazala pregled kod dječjeg psihologa, svjesna da ne može ići dalje bez stručnog mišljenja. Njena potreba da razumije uzrok noćnih mora bila je jača od straha od istine. Nije tražila krivca, već odgovore. Željela je znati da li se njena kćerka nosi s traumama iz prošlosti, strahovima koje nije znala izraziti ili nečim trećim što zahtijeva pažnju i terapiju.
- Stručnjaci za dječju psihologiju u Bosni i Hercegovini, uključujući savjete koje objavljuje Društvo psihologa FBiH, često naglašavaju da su noćne more kod djece čest odraz potisnutih emocija, nesigurnosti ili promjena u porodičnom okruženju. Njihove preporuke ukazuju na to da rana intervencija može spriječiti dublje emocionalne posljedice i pomoći djetetu da razvije osjećaj sigurnosti.
Kroz cijeli proces, majka je shvatila da roditeljstvo nije samo pružanje ljubavi i topline, već i donošenje teških odluka koje nisu uvijek ugodne ni popularne. Postavljanje granica, suočavanje s partnerom i traženje stručne pomoći bili su koraci koji su je iscrpili, ali i ojačali. Njena borba nije bila protiv nekoga, već za dobrobit njenog djeteta.
Na kraju, ova priča ne govori samo o sumnji i strahu, već o hrabrosti da se reagira na vrijeme. U svijetu u kojem mnogi roditelji zatvaraju oči pred neugodnim pitanjima, ona je odlučila pogledati istini u lice. Jer biti roditelj znači, iznad svega, štititi dijete čak i onda kada to znači preispitati vlastite izbore, odnose i uvjerenja
