U današnjem članku vam pišemo na temu emocionalnih i psiholoških trauma koje se mogu javljati unutar porodica, a koja, nažalost, često ostaje neprepoznata.
- Ova priča govori o Laninoj borbi kroz odrastanje pod okrutnim uvjetima koje joj je nametnula njezina majka, bez poštovanja, ljubavi i pažnje koja svakom djetetu treba biti osigurana.
Lana Vuković, mlada djevojčica, odrastala je u obitelji koja naizgled ima sve — bogatstvo, luksuz, sve što novac može kupiti. No, unatoč tome, Lana je bila zapostavljena. Odrasla je u svijetu gdje se njezina bol nije prepoznavala. Helena Radić, njezina majka, nije se bavila dječjim potrebama, emocijama ili školom. Lana je bila samo teret na putu njenog života, života kojeg je Helena željela živjeti pod svojim uvjetima, bez ometanja. Dječja pitanja i traženja pažnje jednostavno su je smetala. Lana je svako jutro, ručak i večer provodila sama, a njezine osnovne potrebe za ljubavlju i pažnjom nisu bile ispunjene.
- Lana je jedva mogla razumjeti što joj se događa. Njeno tijelo bilo je sve slabije, a bolovi u leđima su postajali sve intenzivniji. Na školskim satovima nije mogla sjediti uspravno, što su njezini školski kolege često ismijavali. Zamišljala je da je nešto u njezinu tijelu u redu, ali nije imala hrabrosti pitati. U razredu je često bila smirena, pokušavajući ne pokazati bol, dok su drugi đaci komentirali njezino ponašanje. Uzimajući sve to k srcu, Lana je još više tugovala, no njezina majka nije imala vremena za njene brige, jer su je više zaokupljali vlastiti interesi i planovi.
Jednog dana, nakon što je srušila ravnotežu dok je slagala puzzle, Lana je nezgodno pala i udarila leđima o oštar rub stolića. Bol je bila neizdrživa. Lana je vrisnula, ali nije bilo nikoga tko bi je utješio ili pomogao. Helena je, nesvjesna boli svoje kćeri, jednostavno je odgurnula, ignorirajući sve njezine potrebe. Kada je Lana pokušala pokazati svoje postignuće u školi, bila je izrugana i odbijena. Nije bilo nikakve reakcije, osim hladnoće i ignoriranja. To je bio početak njezine fizičke i emotivne patnje, koja je trajala i pogoršavala se s vremenom.
- Ova priča nas podsjeća na to koliko je važno obratiti pažnju na potrebe djece, jer se emocionalne rane koje ostanu neprepoznate mogu razviti u ozbiljne posljedice za njihov psihološki razvoj. Djeca ne bi smjela biti zapostavljena ni na koji način, a osobito ne od onih koji bi ih trebali voljeti i podržavati.
