U današnjem članku vam pišemo na temu gubitka voljene osobe i snazi ljubavi koja nas ostavlja, čak i nakon smrti.
Priča koju ćemo podijeliti sa vama nije samo o tuzi i gubitku, već i o tome kako ljubav koju osjećamo prema onima koje volimo ostaje sa nama zauvijek.
- Moja majka je bila nevjerojatna žena. Iako je pobijedila karcinom, borba koju je vodila nije bila završena sa zdravstvenim problemima. Nakon svih tretmana, hemoterapija je ostavila dugoročne posljedice na njeno srce, i to je ono što ju je na kraju uništilo. U trenu, sve se promijenilo – od trenutka kada je izgovorila: “Nešto mi je loše”, pa do onog trenutka kada je liječnik prišao sa spuštenim pogledom i rekao rečenicu koja je svakome najgora: “Učinili smo sve što smo mogli…” Iako smo vjerovali da će prevladati, došlo je vrijeme kada nije mogla više izdržati.
Iako su prošli dani i naši životi se nastavili, duboko smo nosile tugu koju nije mogla ispuniti nijedna riječ. Sutradan, nakon sahrane, moje dvije sestre i ja nismo znale šta da radimo sa sobom, dok smo sakupljale stvari po kući. Kad smo otvorile rernu, unutra je bio rolat s pekmezom, koji je ona spremala za našeg oca, jer ga je volio. Taj prizor nas je potpuno slomio. U tom trenutku, sve su se emocije slile, a naš svijet je ponovo postao besprijekorno tužan. Majka, čak i dok je trpjela bolove, mislila je na nas i našu sreću. Bez obzira na to što je prolazila, nije zaboravila ono što volimo.
- Ovaj gubitak nas podsjeća na pravu snagu ljubavi koju majka ima prema svojoj djeci. Bez obzira na vlastite borbe, ona je uvijek bila prisutna za nas. Njena posljednja gesta, rolat s pekmezom, bio je način na koji nas je podsjetila na ljubav koju nam je pružala cijeli život. Čak i u trenucima kada je bila suočena sa vlastitim strahovima, nije zaboravila svoju porodicu, jer ljubav prema nama nije poznala granice.
Ovaj gubitak nas također podučava o tome što zaista znači ljubav. Najveća lekcija koju je majka ostavila u nama je da ljubav nije nešto što samo osjećamo, već i nešto što činimo kroz male, svakodnevne stvari. To su trenutci koji ostaju u nama, ne kao velike riječi ili gestice, već u onim sitnim, ali važnim trenucima, poput mirisa kolača ili nečeg slatkog, što nas podsjeća na ono što je bilo, a što nikada ne možemo zaboraviti.
- Ona nas je naučila da ljubav ima nevjerojatnu snagu – ona nadživljava tijelo i vrijeme. To je ona ljubav koja nas i dalje prati, koja ostaje u našim srcima i u našim svakodnevnim životima. Da bi voljeli druge, moramo prvo naučiti voljeti sebe, a majka nas je upravo to naučila kroz cijeli svoj život. Možda je otišla, ali njena ljubav je ostala zauvijek u nama.
Zato danas, svaki put kad miris svježe pečenog kolača ili okus pekmeza dotakne naše čulo, sjećamo se nje. Te uspomene ostaju s nama kroz cijeli život, noseći s njima njezinu toplinu i nježnost. I možda, baš u tim sitnim trenucima, živi najvredniji trag koji je ostavila – ljubav koja ostaje, koja nas podsjeća da nikad nismo sami.
