Šta žene zaista nose ispod burke i zašto odgovor nije onakav kakav mnogi očekuju
Odjeća koju muslimanke nose u javnosti često izaziva radoznalost ljudi koji ne poznaju dovoljno običaje različitih islamskih zajednica. Posebno se postavlja pitanje šta se nalazi ispod burke, širokog odjevnog predmeta koji prekriva tijelo i lice. Odgovor, međutim, nije ni tajanstven ni šokantan, jer žene ispod nje uglavnom nose sasvim običnu odjeću koju biraju prema vremenu, prilici i vlastitom ukusu. Neke se odlučuju za udobne haljine, druge za pantalone, majice ili moderno dizajnirane komade koji se u javnosti ne vide. Iza vanjskog sloja zato se često nalazi raznolik svijet boja, mode, ličnih navika i svakodnevnih potreba.
• Ispod burke žene najčešće nose običnu, udobnu ili modernu odjeću.
• Burka, nikab i hidžab nisu isti odjevni predmeti.
• Razlozi pokrivanja razlikuju se od žene do žene i od države do države.
• U pojedinim sredinama pokrivanje je lični izbor, dok je u drugim nametnuto propisima.
• Lični stil može postojati i kada se veći dio odjeće ne vidi u javnosti.
Pravi odgovor:
Ne postoji poseban komad odjeće koji sve žene moraju nositi ispod burke. U toplijim krajevima često biraju lagane haljine, široke pantalone i prozračne majice, dok se tokom hladnijeg vremena oblače slojevito, baš kao i druge žene. U privatnosti doma mogu nositi jarke boje, ukrašene haljine, farmerke, sportsku odjeću ili odjevne kombinacije koje prate savremene trendove. Izbor zavisi od životne dobi, materijalnih mogućnosti, porodičnih običaja, klime i ličnih želja. Burka je samo vanjski sloj, pa ne određuje automatski šta se nalazi ispod nje.
Prema enciklopedijskim i jezičkim izvorima koji objašnjavaju islamsku odjeću, pojam pokrivanja obuhvata više različitih odjevnih predmeta i ne propisuje jednu univerzalnu kombinaciju koja se mora nositi ispod njih. Takvi izvori podatke prikupljaju proučavanjem jezika, historije i običaja, pa su važni jer pomažu da se izbjegnu pojednostavljene tvrdnje o veoma raznolikim zajednicama.
Važna razlika:
Burka se često pogrešno opisuje kao odjeća koja otkriva oči, iako je to uglavnom obilježje nikaba. Nikab prekriva lice, ali ostavlja otvor za oči, dok tradicionalna afganistanska burka preko očiju ima mrežasti dio kroz koji žena gleda. Hidžab najčešće označava maramu koja pokriva kosu i vrat, ali ostavlja lice vidljivim. Ove razlike su važne jer se u svakodnevnom govoru svi oblici pokrivanja često nazivaju burkom. Zbog toga nastaju pogrešne predstave o tome kako muslimanke izgledaju i šta nose.
Rječnici i referentni tekstovi izrađuju definicije poređenjem načina na koji se određeni pojmovi koriste u različitim kulturama i jezicima. Relevantni su jer jasno razdvajaju hidžab, nikab i burku, koji se u senzacionalističkim tekstovima često predstavljaju kao ista stvar.
Lični izbor:
Za pojedine žene pokrivanje predstavlja izraz vjere, skromnosti, kulturne pripadnosti ili povezanosti s porodicom. Neke ga nose dobrovoljno i u njemu pronalaze sigurnost, prepoznatljivost ili osjećaj pripadanja. Druge mogu osjećati pritisak porodice, okoline ili državnih institucija. Zato nije ispravno pretpostaviti da svaka pokrivena žena ima isto iskustvo. Odjevni predmet koji jednoj osobi predstavlja svjestan izbor drugoj može biti obaveza nad kojom nema stvarnu kontrolu.
Izvještaji organizacija koje razgovaraju sa ženama i prate njihov položaj pokazuju da se iskustva pokrivanja ne mogu svesti na jednu priču. Ti izvori koriste svjedočenja, terenska istraživanja i podatke partnerskih organizacija, zbog čega su relevantni za razumijevanje razlike između slobodnog izbora i prisile.
Teška stvarnost:
Afganistan je danas jedan od najočitijih primjera sredine u kojoj su pravila odijevanja povezana sa širim ograničavanjem ženskih prava. Propisi talibanskih vlasti zahtijevaju potpuno pokrivanje žena u javnosti, uključujući i lice, dok su istovremeno uvedena ozbiljna ograničenja obrazovanja, zapošljavanja i slobode kretanja. Zbog toga razgovor o burki u toj zemlji ne može biti samo bezazlena priča o modi. On je povezan s pitanjem može li žena sama odlučiti kako će izgledati, gdje će otići i kako će živjeti.
UN Women i Ured Ujedinjenih nacija za ljudska prava prikupljaju podatke kroz razgovore sa ženama, praćenje propisa i saradnju s organizacijama koje djeluju na terenu. Njihovi izvještaji važni su jer pokazuju da stroga pravila odijevanja u Afganistanu nisu izdvojena pojava, nego dio mnogo šireg sistema ograničenja.
Skriveni stil:
Čak i kada vanjski sloj odjeće izgleda jednolično, ispod njega može postojati potpuno drugačija kombinacija. Žene biraju tkanine koje su im prijatne, nose omiljene boje, prate modu i uređuju se za druženja u privatnom prostoru. Na porodičnim okupljanjima i proslavama mogu nositi svečane haljine, nakit i pažljivo odabranu šminku. Kreativnost zato ne nestaje pokrivanjem, već se često izražava tamo gdje se žena osjeća slobodno i sigurno. Ono što javnost ne vidi nije praznina, nego nečiji sasvim običan i ličan život.
Istraživanja kulture odijevanja oslanjaju se na odjevne predmete, fotografije, razgovore, društvene običaje i način na koji žene same predstavljaju svoj stil. Takav pristup je relevantan jer odjeću ne posmatra samo kao tkaninu, nego kao dio identiteta, svakodnevice i odnosa prema zajednici.
Ja mislim da nije dobro donositi zaključke o ženama samo na osnovu njihove odjeće. Osjećam da iza svakog načina oblačenja postoji posebna životna priča. Nekim ženama pokrivanje daje mir, dok ga druge možda ne mogu odbiti. Važno je poštovati njihov izbor, ali i govoriti kada im je izbor oduzet. Najvažnije je da svaka žena može sama odlučivati o svom tijelu i životu.
