Godinama je živjela u sestrinoj sjeni, a onda ju je primijetio čovjek kojeg se cijela Philadelphia plašila

Diana je bila naviknuta da muškarci najprije primijete njezinu stariju sestru Vanessu, ali sve se promijenilo one večeri kada je u raskošnu plesnu dvoranu ušao Carter Battaglia, najmoćniji i najstrašniji čovjek u gradu, i među svim ženama pogledao samo nju.

Cijeli Dianin život odvijao se nekoliko koraka iza njezine starije sestre. Vanessa je bila ona žena za kojom su se ljudi okretali, čije su ime pamtili nakon jednog susreta i kojoj su muškarci prilazili prije nego što bi uopće primijetili da pored nje stoji još netko. Diana je rano naučila da se ne natječe, ne privlači pažnju i ne očekuje da će netko najprije pogledati nju.

Takav položaj s vremenom joj je postao gotovo prirodan. Stajala bi uz sestru, pristojno se smiješila i ponašala kao da je ne boli kada bi netko s kim je razgovarala odjednom izgubio zanimanje čim bi se Vanessa pojavila. Nije pravila scene niti pokazivala razočaranje, jer ju je život u sestrinoj sjeni naučio jednoj neobičnoj vještini — kako nestati iako se nalazi usred prepune prostorije.

Večer u hotelu Belmont trebala je izgledati poput svih prethodnih. Vanessa je unaprijed odlučila kako će se događaji razvijati, a Diana je trebala odigrati poznatu ulogu tihe pratnje. Čak ni haljina koju je nosila nije bila njezin izbor. Vanessa joj je odabrala crvenu, premda je Diana vrlo dobro znala da je upravo crvena oduvijek bila sestrina boja.

Večer koju je Vanessa unaprijed isplanirala

Hotel je blistao pod hladnom listopadskom kišom. Svjetlost iz plesne dvorane presijavala se na prozorima, kristalni lusteri osvjetljavali su elegantno odjevene goste, a cijeli prostor bio je ispunjen tihim razgovorima, glazbom i zveckanjem čaša. Za Vanessu to nije bilo samo još jedno društveno okupljanje. Došla je s jasnim ciljem i nije ga pokušavala skrivati.

Vanessa je to izgovorila s potpunom sigurnošću, kao žena koja nije naviknuta da joj se nešto odbije. Nije sumnjala da će Carter primijetiti njezin izgled, držanje i samopouzdanje. Vjerojatno je očekivala da će sve druge žene u dvorani predstavljati samo kratkotrajnu konkurenciju, a da će Diana, kao i uvijek, ostati nevidljiva.

Diana se gotovo odmah udaljila prema šanku. Nije željela slušati sestrine planove niti promatrati kako se još jedna večer pretvara u predstavu u kojoj je Vanessa glavna junakinja. Čaša šampanjca u ruci pružala joj je razlog da ostane po strani, daleko od središta pozornosti i pogleda ljudi koji je ionako nisu primjećivali.

Tada se atmosfera u prostoriji iznenada promijenila. Razgovori nisu potpuno prestali, ali su postali tiši, a pažnja gostiju gotovo se istodobno usmjerila prema ulazu. Nije bilo potrebno izgovoriti njegovo ime da bi svi shvatili tko je stigao. Carter Battaglia upravo je zakoračio u plesnu dvoranu.

Vanessa je reagirala prije svih. Brzo mu je krenula ususret, ne ostavljajući drugim ženama priliku da joj se nađu na putu. Pozdravila ga je sa samouvjerenim osmijehom, a Carter je njezinu dobrodošlicu prihvatio pristojno i bez vidljive nelagode.

U prvom trenutku sve je izgledalo kao početak večeri koju je Vanessa unaprijed zamislila. Stajala je pred muškarcem kojeg je došla osvojiti, dok je Diana ostala uz šank, dovoljno daleko da ne bude dio njihova razgovora. Međutim, Carterova pažnja nije ostala na ženi koja mu se prva približila.

Pogledao je pokraj Vanesse.

Ravno prema Diani.

Pogled koji se nije vraćao Vanessi

Diana je isprva mogla pomisliti da se Carterov pogled slučajno zaustavio na njoj, ali on nije skrenuo oči. Nije se osvrnuo prema drugim ženama koje su čekale njegovu pažnju niti se potpuno posvetio razgovoru s Vanessom. Promatrao je upravo onu osobu koja je čitav život pokušavala ostati neprimijećena.

Vanessa se glasnije nasmijala, očito pokušavajući ponovno preuzeti kontrolu nad situacijom. Dotaknula je Cartera po ruci i nagnula se bliže, koristeći pokrete koji su joj ranije gotovo uvijek donosili željeni učinak. Ipak, ovoga puta ništa od toga nije uspjelo pomaknuti njegovu pažnju.

Diana je zatim ugledala promjenu na sestrinu licu. Bio je to izraz koji nije mogla zamijeniti ni s čim drugim. Vanessa je shvatila da muškarac kojeg je došla osvojiti ne promatra nju, nego mlađu sestru koju vjerojatno nije smatrala nikakvom konkurencijom.

Na njezinu licu pojavila se ljubomora.

Diana nije željela ostati i promatrati što će uslijediti. Tiho je spustila čašu šampanjca, udaljila se od šanka i provukla kroz vrata koja su vodila na balkon. Bježanje iz neugodnih situacija bilo joj je poznato, ali ovaj put nije pokušavala pobjeći samo od sestrine reakcije. Carterov pogled u njoj je probudio nemir koji nije znala objasniti.

Na balkonu je barem nakratko mogla udahnuti bez osjećaja da je netko promatra. Zvukovi iz plesne dvorane dopirali su prigušeno kroz zatvorena vrata, dok je hladnoća listopadske večeri bila jednostavnija od napetosti koja je ostala unutra. Diana je vjerojatno očekivala da će se nakon nekoliko minuta vratiti kada se situacija smiri.

Međutim, nije ostala sama.

— Dobra si u bježanju.

Njegov glas začuo se iza nje. Bio je dubok, smiren i opasno stabilan. Carter nije zvučao kao muškarac koji postavlja pitanje niti kao netko tko je slučajno izašao na balkon. Promatrao ju je dovoljno pažljivo da primijeti kako je pobjegla iz dvorane, a zatim je odlučio krenuti za njom.

Razgovor na balkonu

Diana se nije pokušala pretvarati da ne zna zbog čega je došao. Ipak, umjesto da odgovori na njegovu primjedbu, odmah ga je podsjetila na osobu koja ga je čekala unutra.

— Moja sestra vas čeka — rekla sam.

Jedan kut Carterovih usana blago se podignuo. Njegova reakcija nije pokazivala da ga je upozorenje iznenadilo ili odvratilo od razgovora. Naprotiv, djelovao je kao da mu je Dianin pokušaj da ga vrati Vanessi postao zanimljiv.

— Vaša sestra?

— Da.

— Zanimljivo.

Diana ga je upitala zašto mu je to zanimljivo. Odgovor koji je uslijedio pokazao joj je da Carter nije slučajno povezao dvije žene niti je znao zbog koje je od njih Vanessa spominjala njegov dolazak.

— Zato što nikada nisam rekao da znam koja je žena vaša sestra.

Tom jednostavnom rečenicom razotkrio je nešto što Diana nije odmah primijetila. On nije gledao prema njoj zato što ju je prepoznao kao Vanessinu mlađu sestru. Nije ga privukla obiteljska povezanost niti činjenica da su zajedno došle na događaj. Primijetio je Dianu prije nego što je uopće znao tko je ona.

Carter joj je prišao bliže i upitao kako se zove. Za nekoga tko je čitav život gledao kako drugi saznaju Vanessino ime prije njezina, to je pitanje imalo veću težinu nego što je on možda mogao pretpostaviti.

— Diana.

Polako je ponovio njezino ime.

— Diana.

Nije ga izgovorio usputno, kao formalnost koju će zaboraviti čim se vrati u dvoranu. Zadržao ga je na jeziku, kao da ga želi zapamtiti. Zatim je pogledao crvenu haljinu koju je nosila i rekao nešto što ju je potpuno zateklo.

Diana je instinktivno spustila pogled prema crvenoj tkanini. Haljina je možda bila lijepa i prikladna za raskošnu dvoranu, ali od početka se u njoj nije osjećala kao ona sama. Bila je to odjeća koju je odabrala Vanessa, u boji koja je pripadala Vanessi i u kojoj se Diana osjećala kao produžetak sestrine prisutnosti.

— Nije moja.

Carterov odgovor stigao je bez oklijevanja.

— Znam.

Nije skidao pogled s nje. Nije mogao znati tko je kupio haljinu niti zbog čega ju je Diana odjenula, ali kao da je prepoznao da se iza crvene boje i pristojnog držanja nalazi žena koja se pokušava uklopiti u tuđu sliku.

— Upravo zato vam ne pripada.

Vijest koja je promijenila njegov izraz

Diana nije dobila priliku odgovoriti. Vrata balkona naglo su se otvorila, a prema njima je požurio muškarac u sivom odijelu. Njegova žurba i način na koji se obratio Carteru jasno su pokazivali da nije došao zbog beznačajne poruke.

— Gospodine Battaglia — rekao je tiho. — Pronašli smo čovjeka koji vas je izdao.

Promjena na Carterovu licu bila je trenutna. Toplina, ili barem trag zainteresiranosti koji se pojavio tijekom razgovora s Dianom, nestao je. Njegove crte postale su hladne i neprobojne, podsjećajući je zašto se čitava plesna dvorana utišala kada je ušao.

Čovjek koji je nekoliko trenutaka ranije komentirao njezino ime i haljinu sada je ponovno izgledao poput osobe koje se Philadelphia plašila. Vijest o pronađenom izdajniku pripadala je svijetu znatno opasnijem od elegantnih haljina, šampanjca i sestrinskog nadmetanja.

Ipak, čak ni nakon što je čuo poruku, Carter nije pogledao prema muškarcu koji ju je donio. Njegovo lice jest postalo hladno, ali oči su mu ostale na Diani. Kao da su se u istom trenutku sudarile dvije njegove strane: ona koju su poznavali ljudi iz dvorane i ona koja se nekoliko minuta ranije zainteresirala za ženu koja je pokušala pobjeći od njega.

Diana je ostala na balkonu, svjesna da razgovor više nije bezazlen. Vanessa je unutra čekala čovjeka za kojeg je bila uvjerena da će otići s njom, dok je on sada stajao pred njezinom mlađom sestrom i primao vijest o izdaji. Sve ono što je trebala biti predvidljiva večer odjednom je dobilo potpuno drugačiji smjer.

Carter je napokon izgovorio naredbu, jednako mirno kao što je ranije izgovorio Dianino ime.

— Dovedite ga ovamo.

U tim riječima nije bilo povišenog glasa, ali upravo ih je njegova smirenost činila prijetećima. Čovjek u sivom odijelu znao je što treba učiniti, a Diana je shvatila da se našla usred događaja kojem nije trebala prisustvovati. Prije nekoliko minuta željela je samo pobjeći od sestrine ljubomore. Sada je stajala pored čovjeka čije je zanimanje postalo mnogo opasnije nego što su i ona i Vanessa mogle očekivati.

Prvi put u životu netko je prošao pored Vanesse i izabrao pogledati Dianu. No taj pogled nije pripadao običnom muškarcu niti je obećavao jednostavnu romansu. Pripadao je Carteru Battagliji, čovjeku pred kojim je cijela dvorana utihnula, i ostao je na njoj čak i kada je saznao da je pronađen onaj tko ga je izdao.